Koliko smo se udaljili od prirode može govoriti tko, što i
koliko hoće, ali ništa ne bi reklo više nego
što govore dva medijski glasna primjera iz života.
Prvi je poskok iz antičke trgedije solinske obitelji. Poveli
jednoipomjesečnog dječačića na Kozjak, pa im prijatelja napao poskok, a
ovaj ga odbacio baš u dječja kolica.
Više od sudbine, jer treba se sjetiti i imati hrabrosti
djetešce povesti na izlet na brdo i trebalo se podudariti
toliko slučajnosti. Okrivljuju pretoplo vrijeme, klimatsko zatopljenje,
gradnju velikih cesta i slično što je navodno natjeralo
otrovne gmazove da pošize. Očekivala sam samo da okrive svi
GMO ili NLO ili takvo što. Priroda je i dalje samo
hirovita, neukrotiva priroda odmah iza dvorišta, Jaruna,
Save ili podno Sljemena, ma koliko mi ubili Boga u njoj
pripitomljavajući je.
Drugi je primjer još slikovitiji: zagrebački se klinci
razbolijevaju od pomalo zaboravljenih glista zbog pješčanika
koji su postali nužnici kućnih ljubimaca i prepuni su parazita. Kad je
na to upozorio Zavod za parazitologiju sa zagrebačkoga Veterinarskog
fakulteta, gradske su mjerodavne vlasti odmah objavile kako će
sanacija stajati 200.000 kn i kako će se hitno intervenirati.
Da za to krivimo četveronošce? Prisjetimo se kako smo se
smijali kada se, kako se kaže, umalo prihvatilo da svi vlasnici pasa u
šetnju ne mogu bez vrećica za izmet. Nije uspjelo ni strogo
odvajanje klinaca i ljubimaca, koji su i danas u klinču za svaku zelenu
površinu, kao da se i to ne može riješiti.
Ponajprije edukacijom. I pranjem ruku.
Zar nismo slično imali i s ušima, koje zacijelo i danas
prebivaju u pokojem vrtiću? Čistoća je pola zdravlja, a
nešto znanja o prirodi, počevši bilo s glistama,
četveronošcima te opasnim poskocima i više.
Baš me zanima u kojem se razredu i u kojem kontekstu uči o
tome. Ako se i uči, vjerojatno se uči vrlo malo, pa zbog toga mi mediji
u tome neznanju i besmislenim sudarima civilizacije i prirode i možemo
sijati jezovite priče i strah u ekskluzivi.
VRT ZEMALJSKI
Opasnost
