Maske su konačno pale! Javnost i u Hrvatskoj uvjerila se u stanje bosanskog lonca. Unatoč pokušaja dijela sarajevskih medija i javnosti da sve podvedu pod huliganske ispade kakvi se uistinu viđaju i na drugim nogometnim stadionima, malo boljim poznavateljima prilika ali i vjernim kroničarima ružna epizoda od srijede nakon 'prijateljskog’ susreta potvrđuje ozbiljnu društvenu devijaciju Sarajeva.
Nije međutim Sarajevo bitno drukčije od bilo kojeg drugog većeg grada u državi. U Banja Luci bi se sigurno hrvatski navijači iz Rijeke s hrvatskom zastavom ili obilježjima slično proveli. I u Mostaru je nedavno eskaliralo etničko nasilje. A ovdje više ne stoje niti floskule raznih intelektualnih prostitutki kako se samo lokalni ruralni Hrvati osjećaju nedobrodošlima u državnoj prijestolnici.
A upravo Sarajevo mora biti dovoljno široko za sve. Hrvati su danas na marginama zbivanja. Tamošnjoj javnosti ili makar njezinim javnim prezenterima smeta hrvatska zastava Matije Vujice, smeta im Thompson, nisu dobrodošli svi oni koji se ne identificiraju s bosanskom idejom koja bi bila po mjeri nekadašnjeg jugoslavenstva.
I dok se na Koševu od zvižduka nije mogla čuti hrvatska nacionalna himna, 'većini’ nisu smetale brojne arapske i islamske zastave koje su se vijorije kao da je bila u pitanju repriza manifestacije 'Moj ummete’ održana prije manje od mjesec dana. Bilo bi nepošteno međutim govoriti kako je u Sarajevu jedini izvor problema.
Geneza ovog prekjučerašnjeg obračuna koji je nastavljen napadima na hrvatske navijače, pogrdne povike, bespotrebnu policijsku silu je u hrvatsko-bošnjačkim ratnim frustracijama unutar zemlje ali i međusobno neriješenim poslijeratnim odnosima u BiH.
