Misterij sada već karizmatične popularnosti, inicijalno prikazivanog “dosadnim kao smrt”, predsjednika zemlje u kojoj se još uvijek tako strasno igra kauboja i Indijanaca, “crnih” i “crvenih”, lako je dešifrirati. Iako je htio “zacrveniti” Hrvatsku, pa je posjetio Bleiburg, zatim nije realizirao projekt “nove pravednosti”, ispričao se u Sarajevu, previše intimizirao s Borisom Tadićem, očitovao se kao agnostik... Pozicija Ive Josipovića vrlo je komotna, jer nema pitanja koje njega može zaobići, a gotovo ni za što nije odgovoran. Ali, “komentatorske” ovlasti koristi bolje od ikoga. Ima ga svuda, osobito tamo gdje treba biti. Priča koliko treba i nema gafa ili pogreške koju nije ispravio, ili bi mu bili zapamćeni kao prepreka na putu prema drugom mandatu. Znao je iznenaditi i one koji mu po vokaciji nisu skloni. Za razliku od prethodnika, odmjereniji je, uravnoteženiji i prihvatljiviji predsjednik svih Hrvata. Uspio je ostaviti i dojam odmaka od SDP-a. Njegov je imidž na najvećoj kušnji bio na dan izricanja presude generalima, ali njegov kolega Theodor Meron oslobodio ga je neugodnih obveza i pitanja jesu li se pravi ljudi našli u Haagu. I zbog vrlina skloni su mu proširiti ovlasti, ali oprezno, jer to se ne čini samo za Josipovića!
Aktualni hrvatski predsjednik popularan jer je dobar komentator
Komentara 4
Predsjednik Josipovic je dobar predsjednik.
Ne samo da se predsjedničke ovlasti nebi trebale povećavati, nego i sadašnje treba precizirati kako se nebi tumačile kako kome paše. Da je tomu tako vidimo u silnom broju njegovih savjetnika za sve i svašta. Zar se predsjednik o pojedinojj problematcii nebi mogao konzultirati s ministrom pojedinog Vladinog resora , umjesto da stvara paralelnu Vladu na Pantovčaku, koja bi nešto kao htjela, a o ničemu ne odlučuje. Naravno plaću, i to onu ministarsku primaju. Ruku na srce, mi smo presiromašni da se tako razbacujemo. Odlučimo se konačno jesmo li za parlamentarni ili polupredsjednički sustav. Ovaj gemišt od sustava koji baštinimo iz Mesićevog vremena je više neodrživ. Posebno je to važno u vanjskoj politici, jer smo bili svjedoci smiješnih situacija u kojima su se akteri s Pantovčaka, Banskih dvora i Zrinjevca znali međusobno naći. Predsjednika države , koji bi trebao imati samo figurativnu ulogu, treba birati Sabor. On bi trebao biti osoba, izvan stranačkih krugova, koja svojim životom , postignućima i moralnim kredibilitetom jamči da će Hrvatsku najbolje predstavljati u zemlji i inozemstvu. Preferiram njemački model.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Najlakše je pričati ,a ni za šta biti odgovaran tj. da ne kažem da je najlakše pametovati tj. da ne kažem prodavati maglu ! Trebaju ga samo još pitati i za vremensku prognozu -Vjerujem da bi i na to imao odgovor ! ? .