Za razliku od Hrvatske, u Sloveniji postoji konsenzus o svim bitnim političkim pitanjima, upozorio je nedavno za Večernji list politolog Tihomir Cipek, a nakon saborske rasprave o registru birača, što se pretvorilo u raspravu o Hrvatima i Srbima, to bi upozorenje možda valjalo ponoviti. Jer, na pitanju izbornih pravila i prava očito bi trebalo postići neki nacionalni konsenzus o tome tko i kako treba glasati za hrvatske vlasti, umjesto da se klackalica, kao i u nekim drugim pitanjima, stalno miče, pa kad je na vlasti desnica, pogoduje se Hrvatima iz BiH, kad je na vlasti ljevica, pazi se da se ne oštete Srbi.
U međuvremenu, ni jednima ni drugima ne cvatu ruže, Hrvati u BiH nikako da ostvare ravnopravnost, Srbi u Hrvatskoj ne mogu računati na sve ono što im jamče Ustav i zakoni. Možda i zato što se računica vlastodržaca najčešće svodi na kupovanje glasova birača, a ne na brigu i zaštitu nacionalnih interesa. Primjerice, nikad nije ozbiljnije raspravljeno pitanje što su za Hrvate u Hrvatskoj Hrvati u BiH, osim glasačke mašine, najčešće samo za HDZ. Koliko je bilo koja hrvatska vlada učinila koraka da se Hrvati vrate u Republiku Srpsku? Možda bi o povratku Hrvata prognanih iz Banje Luke zaista trebao govoriti i Milorad Pupovac, kako mu je to spočitnula Ruža Tomašić u Saboru, ali nakon saborske rasprave nakon koje je Pupovac izašao iz dvorane ostao je ipak gorak okus podsjećanja na ružna vremena kad se Srbe istjerivalo iz stanova, kad su im dijeljeni otkazi, kad mahom nisu više mogli biti ni suci ni tužitelji i mnogi se zaista nisu ni objektivno mogli osjećati dobro u Hrvatskoj i biti svoj na svome.
U veselju nakon oslobađanja hrvatskih generala zaboravlja se da je sud oslobodio Gotovinu i Markača i time učinio smiješnim teze Carle del Ponte o udruženim zločinačkim pothvatima, jer bi u suprotnom obrana domovine bila zločinački pothvat, ali ta presuda nije izbrisala sve ono što je, u zakonima i praksi, u Hrvatskoj bilo diskriminirajuće. Tako je i Ante Gotovina svoje Pakoštance zacijelo iznenadio kad ih je pozvao da vode brigu o onima koji bi se mogli osjetiti ugroženima. U zadarskom kraju, primjerice, puno je srpskih kuća dignuto u zrak početkom devedesetih i zacijelo je upravo Zadar i okolica pravo mjesto da se upozori na prava manjina ili kako bi to u kršćanskom duhu rekao Gotovina: “Ovu ljubav trebamo dijeliti dalje, posebno onima najslabijima i ugroženima, da bismo sutra vidjeli da svaki čovjek ovdje može živjeti sretno. To je naš zajednički cilj i vjerujem da je to ispred nas, ali sigurno da ova kršćanska ljubav treba biti prisutna svakodnevno i mi je trebamo širiti dalje.”
Zacijelo nije u tom duhu, u duhu kršćanskog milosrđa, ono što je izgovorila pravašica Ruža Tomašić, koja sebe zacijelo vidi u kršćanskom krajoliku. “Ne možemo samo reći da je Srbima teško, svima nam je teško.” Istina je, mnoge pogađa kriza bez razlike, bili oni Hrvati ili Srbi, ali Srbi imaju i dalje još jedan uteg i na njega ne treba ostati slijep, upravo u skladu s hrvatskim nacionalnim interesom. Puno je godinama bilo povike i na Hrvate u BiH, na Hercegovce, i kao i u svakom takvom poopćavanju nije sve bilo daleko od šovinizma. U Hrvatskoj se razvila i ljutnja na njih, na to što sudjeluju na izborima u Hrvatskoj. Kad se pokazalo da im izborno pravo, jer su hrvatski državljani, ipak nikako ne može biti oduzeto a da se ne prekrši Ustav, pronađeno je 2010. godine zanimljivo rješenje – neka Hrvati glasaju samo u predstavništvima RH u BiH. Pa je tako u praksi ograničena mogućnost sudjelovanja Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj.
Tko time što dobiva, teško je razaznati, osim što takva praksa izaziva neugodu biračima. Šteta je što Pupovac, štiteći izbjegle Srbe, ide na Hrvate u BiH, pa kaže kako oni imaju status konstitutivnog naroda u drugoj zemlji, dok Srbi izbjegli iz Hrvatske često i nemaju nijednu drugu domovinu. Jer, Hrvati zaista imaju status konstitutivnog naroda u BiH, ali koliko u stvarnosti imaju od tog statusa i nisu baš u položaju na kojem bi im trebalo pozavidjeti. Upravo onako kao što nema razloga zavidjeti Srbima na manjinskim pravima u Hrvatskoj. Ili, kako bi to rekao Pupovac, ta pretjerana prava Srba rado ću prepustiti svakom tko to želi...
