Što je ljubomora? Glasilo je tipično pitanje koje je neponovljivi kolega novinar Mladen Kušec, potpuno normalnim tonom, godinama postavljao djeci iz vrtića i nižih razreda osnovne škole. Odgovori koje je Kušec dobivao u emisiji HRT-a “Patuljci pojma nemaju”, razgovarajući s mališanima, bili su fascinantni za odrasle. Pokazao je kako “mali ljudi” već imaju formirane stavove, samosvjesni su i, najvažnije – neiskvareni su i iskreni.
Naziv njegove emisije bio je ironičan, prema nama “odraslima”, jer, pokazalo se da “patuljci pojma imaju”. Volio bih, kada je riječ o međunarodnopolitičkom statusu Hrvatske, ili o njezinu statusu u aktualnoj “plinskoj krizi”, usporediti ga sa sintagmom “patuljci pojma nemaju”. Ali, ne mogu, jer hrvatski patuljci pojma, uistinu, nemaju. Ni iskrenosti ni samosvijesti. Već viđeno, jer, kada je riječ o nacionalnoj strategiji, hrvatska vodstva u pravilu rabe jednu vrstu proteze.
“Ponašanje Hrvatske bit će u skladu sa smjernicama i stavovima Bruxellesa”, najčešće je rabljena “proteza” hrvatskih državnih vođa. Ta proteza drži vodu dok se stvari ne iskompliciraju, a kada nastupi kriza, taj “jedinstveni” stav iz središta EU izostane. Nema ga. A kako ga nema, onda niti europatuljci, poput Hrvatske, nemaju pojma što im je činiti. Jer nisu “Kušecovi” patuljci, nego, jednostavno – patuljci. A kao takvi, u nedostatku samosvijesti, ne mogu niti predvidjeti zbivanja.
Talijani i Nijemci, koji uopće nisu patuljci, čim su namirisali probleme s kvazisukobom ledenih partnera, Rusije i Ukrajine, odmah su naručili dodatne količine plina iz Norveške i Alžira. Znali su da nema smisla čekati jedinstvene upute iz središta EU. Znali su da središte EU funkcionira samo u paradnim i nekriznim trenucima. Kada nastupe krize, poput globalne financijsko-bankarske, te ove “plinske”, zna se, EU se “razbija” na svoje sastavne dijelove i u duhu tradicionalne Europe, svatko se snalazi onako kako umije i može.
Kako su u ovoj krizi prošle nove, male, patuljaste članice EU? Baltičke države, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, ali i Grčka, koja je u EU već starosjedilac, ali starijim eurodržavama ide na živce, pa često ima status zajamčen novim “proširenim” članicama. Bilo mi je žao gledati slovačkog premijera kako pokušava zadržati bijes i očaj, ne puknuti pred “ledenom kraljicom” Julijom od Ukrajine. Došao joj je “na noge” zahtijevajući protok ruskog plina.
Naravno da nije uspio. Glavni lider EU, Portugalac Barroso, bavio se plinom dan-dva, a onda problem prepustio Čehu Topolaneku, aktualnom predsjedatelju. Velike eurodržave, stabilno uljuljkane u vlastitim plinskim rezervama, ni prstom nisu maknule da zaštite svoje mlade “patuljke”. Pardon, jer Bruxelless je u međuvremenu sazvao sastanak na kojemu će se “razmatrati moguće mjere solidarnosti za članice koje su najteže pogođene krizom”.
Kakva strelovita brzina – razmatrat će problem, a “patuljci” se smrzavaju već dva tjedna. A Hrvatska? Kao još manji patuljčić, dobila je nalog, prvo, da se ne pojavi “na noge” Putinu u Moskvi, jer to kao vrijeđa Bruxelles, a potom uputu neka njezine interese u krizi zastupa – češki predsjedatelj!? Dok se veliki ne dogovore, Nijemci će nam povremeno puštati nešto plina iz svojih pričuva.
U rangu onoga što Hrvatska, kada se u nekoj dalekoj zemlji dogodi potres, pošalje – dvjesto šatora i tisuću dekica. S razlikom što ovu “pomoć” Nijemci naplaćuju 25 posto skuplje od “redovite” cijene plina. Zaključak? Da Hrvatska i jest punopravna članica EU, u ovakvim situacijama može sa sigurnošću računati na – sebe. Imaju li naši patuljci pojma o tome?
