“Bosanski lonac” opet kuha. Balkan kipi! Bosna i
Hercegovina u najvećoj je krizi od potpisivanja Daytonskog sporazuma.
Kosovo je pred eksplozijom, Makedonija nije ništa dalje od
toga, oružjem se opet zvecka... A da je tako sasvim dovoljno govore
riječi glavnog zapovjednika EUFOR-a, međunarodnih snaga u BiH,
njemačkoga kontraadmirala Hans-Jochena Witthauera koji otvoreno
najavljuje da su njegovi vojnici spremni za novi rat u toj državi.
Znači, u glavama svjetskih velemoža već se vrti i mogućnost novog rata.
Uopće nije sporno da je Beograd ponovno izvor nove nestabilnosti, da
zbog straha za Kosovo želi pošto-poto proizvesti
nestabilnost u BiH, a time i u cijeloj regiji. Zapravo je riječ o
čistoj ucjeni međunarodne zajednice, kojom se prijeti i ratnim
pokličima ako Kosovo ne bude riješeno onako kako se Beogradu
bude sviđalo.
A Hrvatska? Upravo je pred novim parlamentarnim izborima, na kojima bi
se trebala dodatno potvrditi kao zrela demokratska zemlja pred očima
svijeta. Novonastala situacija Hrvatsku i te kako obvezuje, posebice
otkako će od Nove godine postati i dvogodišnja članica
Vijeća sigurnosti UN-a. Ali Hrvatska ima i dvostruku odgovornost prema
sebi, što bi trebalo biti jasno domaćim političkim elitama,
bez obzira na stranačke boje.
Riječ je o nacionalnim interesima, kako u odnosu na vlastitu državu
tako i na naše sunarodnjake u BiH. Predizborna koplja lome
se, naime, preko Hrvata u BiH i Pelješkoga mosta. Pravo
glasa tamošnjih Hrvata trenutačno je zakonska obveza koja
ovisi o budućim političkim odnosima. Ali nikako se ne može
tamošnje Hrvate ostaviti na cjedilu i poručivati im da svoje
probleme trebaju riješiti u Sarajevu. Oni trebaju Zagreb kao
što i Zagreb treba njih. Budućnost BiH umnogome ovisi i o
tamošnjim Hrvatima, kao i o odnosu Zagreba prema njima.
Drugo je pitanje Pelješkoga mosta. Stalno se poteže pitanje
nečije zarade, kao da nitko ni u jednom poslu ne bi trebao i zaraditi.
Naravno, to je nedopustivo ako ne zarađuju “moji”.
Upravo trusna situacija u BiH, među ostalim i zbog radikalizacije kod
Bošnjaka, i te kako u prilog ide onima koji zagovaraju most.
Taj se projekt ne može uspoređivati ni s čim drugim jer on je životno
bitan za jug Hrvatske.
Autocesta preko BiH prema Dubrovniku ići će jednoga dana, ali ona će
opet ići kroz drugu državu. Kroz državu koja je, barem zasad, sve dalje
od EU. Zar nam treba situacija da se netko dosjeti i zatvori buduću
autocestu zbog neke ucjene i da tako jug ostane prometno odsječen?
Možda je to pretjerano, ali svaka državna vlast koja
razmišlja o nacionalnim interesima i te kako bi vodila
računa i o tome. Ovdje nije riječ o “crnima” i
“crvenima”, ovdje je u pitanju opstojnost hrvatskog
juga. Ili nekome u Hrvatskoj to nije u interesu? Nije valjda da ima i
takvih!
U POVODU
