Novac je kisik, nužno “zlo” koje nije samo po sebi svrha već sredstvo
postizanja cilja i vrijednosti koje želimo stvoriti.
Dolaze veći izazovi
Novac kao cilj najbolje se pak odražava u trenutačnoj globalnoj
ekonomskoj krizi, koja je “small potatoe” prema puno dubljim
organizacijskim i društvenim promjenama koje čekaju lidere novoga doba.
Klimatske promjene i njihov utjecaj na okoliš, društveni, politički i
ekonomski sistem, potraga za novim izvorima energije, zbrinjavanje
otpada i toksina u proizvodnji i slično od njih će zahtijevati
radikalno drugačiji način razmišljanja i djelovanja te puno veći
izazov.
Kaže to jedan od najvećih stratega 21. stoljeća i predsjednik Društva
za organizacijsko učenje Peter Senge, koji je danas na Zagrebačkom
velesajmu bio glavni moderator konferencije “Kriza – prijetnja i
šansa”, koju su organizirali Cotrugli Business School, SoL Hrvatska i
Quantum21.net.
Jedan od najuglednijih svjetskih autoriteta na temu liderstva,
strategije i održivog razvoja, kojemu je knjiga “Peta disciplina –
Principi i praksa učeće organizacije” donijela svjetsku slavu i status
jednog od najvećih gurua liderstva, smatra kako lideri kulturu u svojim
organizacijama trebaju obogatiti uzbudljivom vizijom, ispravnom svrhom
i sistemskim razmišljanjem.
Lider kao uzor
Većina menadžera koji dospiju do vrha organizacije otkriju kako nemaju
sposobnost i moć za nadziranje njezina složenog djelovanja. Promjene
koje pokušavaju provesti uglavnom se svode na oblikovanje novih
strategija, osmišljavanje novih kampanja smanjenja troškova i
restrukturiranje kompanije – i više puta.
No, umjesto toga, lideri bi se, smatra Senge, trebali baviti posve
drugačijim poslom, razvojem usmjeravajućih načela, promjenom osobnog
načina razmišljanja i ponašanja prema kolegama kako bi postali
uvjerljivi uzori i stvorili okruženje u kojemu je ljudima važno da rade
to što rade, da su otvoreni za nove ideje, spremni na promjene i voljni
razvijati nove vještine i sposobnosti.
Najčešće pogreške menadžera su, otkriva Senge, to što se nikada ne
pitaju što rade sebi, koliko im je ono što rade važno da bi bilo važno
i drugima. – Praktična sam osoba, epiteti poput gurua ne znače mi ništa
– poručuje Senge.
KRIZA
