Jeste li se proteklih dana već našli u poziciji da kojemu od prosječnih
hrvatskih glasača morate objašnjavati kako crveno-plavi pravokutnik
nisu HDZ-ov i SDP-ov predizborni oglas, smješteni jedan uz drugoga,
nego samo jedan, HDZ-ov?
Nije od jučer teorija po kojoj je u predizbornoj kampanji bitno što
češće se pojavljivati, biti viđen, pa makar povremeno i u negativnom
kontekstu. Unatoč tome, HDZ se odlučio za varijantu u kojoj je na
crvenoj polovici plakata pobrojeno ono što, kako tvrde, nudi SDP, a
čemu se na plavoj polovici suprotstavlja HDZ-ova ponuda. Time se HDZ,
iako vladajući, određuje isključivo pasivno “protiv”, a ne “za nešto”,
a ispada i da na pola površine svojih plakata reklamira izravnog
političkog suparnika!
Zoran Milanović je Sanaderu baš mogao i zahvaliti na katastrofalnom
propagandnom potezu, jer time je HDZ nadoknadio dojam debakla SDP-ovih
plakata s opjevano mlitavim i nevoljko podignutim palcem SDP-ova
kandidata za premijera. Slogan “ljudi su snaga” zvuči bombastično, ne
znači baš ništa konkretno, a njime se jednako uspješno može reklamirati
i osiguravajuće društvo ili kakav građevinski obrt.
Ni ostali se nisu proslavili. Ruralno-urbana HSS-HSLS-ova kombinacija
poručuje zajedničarsko “budimo svoji”, uz nebodere s jedne i žitna
polja s druge strane!? HSP-ovu prugu u našim nacionalnim bojama već se
krsti “zubnom pastom”, a HNS kaže da “budućnost biramo sad”, što je
toliko bezlično da je upotrebljivo za svake buduće izbore.
Stranke će na propagandu potrošiti više od 100 milijuna kuna, a glasač
se pita bi li te milijune opreznije trošili kad većinu tog novca ne bi
dobivali iz državnog proračuna?
RIJEČ - DVIJE