Stavite se u njihov položaj, gledajte svijet njihovim očima, poručio je američki predsjednik Barack Obama izraelskim studentima kojima je o njihovim palestinskim vršnjacima govorio na sveučilištu u Jeruzalemu. Vratio se u Izrael nakon pohoda Ramallahu.
„Danas sam se u Ramallahu susreo s mladima kao što ste vi. Imaju iste želje i iste snove kao i vi. Nije pravedno negirati im pravo da imaju svoju državu, niti da odrastu uz stranu vojsku koja nadzire njihove roditelje. Nije pravedno zabraniti seljacima da obrađuju svoju zemlju, primorati mnoge da napuste svoje domove, zabraniti mladima da se slobodno kreću Cisjordanijom, ostaviti nekažnjenim nasilja koje provode neki kolonizatori“, kazao je Obama mladim Izraelcima. Izraelski studenti su mu pljeskali. Jedan izraelski student je fućkao Obami i osiguranje ga je htjelo udaljiti, ali je šef Bijele kuće intervenirao: „Pustite ga da govori, to je demokracija“. Zaradio je novi pljesak.
Taj govor Obame u Jeruzalemu možda je jedna od najvažnijih njegovih vanjskopolitičkih intervencija. Američki predsjednici obično su odlazili na Srednji istok kao „turisti“. Saslušali bi izraelske i palestinske čelnike i vratili se u Bijelu kuću. Govorili bi o potrebi sklapanja mirovnog sporazuma, ali im nijedan nije rekao u lice ono što im je sada kazao Obama.
Izraelcima je kazao kako je naseljavanje okupiranih teritorija kontraproduktivno. Palestincima je kazao kako moraju priznati Izrael kao državu. Načinio je i korak više. Nije se obratio samo državnicima, vlastima, već je govorio ljudima, narodima. Učinio je nešto slično onome što je učinio Ivan Pavao II. na početku svoga pontifikata i što je dovelo do rušenja Berlinskog zida. Karol Wojtyla se kao papa više nije obraćao državnicima, tražeći od njih da zakonima uvedu više sloboda počevši od sloboda na vjeroispovijest, već je ljudima kazao da imaju pravo na te slobode. Narodi, ljudi, imaju pravo na slobode. Nisu vladari ti koji će dozirati količinu slobode.
Nikada nijedan šef države, a kamoli SAD-a, nije govorio Izraelcima istinu s toliko grubosti, kao sada Obama. A, dobio je i pljesak za riječi koje je izgovorio.
„Govorim vam kao prijatelj: mir je jedini način koji vam može jamčiti sigurnost. Do mira se dolazi pregovorima“, kazao je Obama u Jeruzalemu i naglasio kako treba s mudrošću shvatiti kakav je svijet, a s hrabrošću kakav bi trebao biti. No, Obama nije govorio u Knesetu, što su mu mnogi Izraelci zamjerili, već mladima na sveučilištu. Nije govorio politici, već onima koji žele da se politika pokrene, jer ljudi ne žele živjeti u vječnom strahu od rata. I evo još jedne ključne rečenice.
„Govorim vam kao političar. Mi ne odabiremo teške stvari, ne donosimo nepopularne odluke ako nas ljudi ne potaknu“, priznao je Obama. Izraelski studenti su mu pljeskali kada je govorio o potrebi stvaranje dvije neovisne države, ali su bili hladni kada je govorio o priznanjima koja trebaju dati palestinskom narodu. Tada je citirao izraelskog jastreba Ariela Sharona (bivšeg generala i bivšeg premijera) koji je kazao kako „Izrael može imati mnogo, ali ako će previše tražiti mogao bi izgubiti sve“.
Obama ima pravo kada kaže kako političari ne čine ništa sve dok ih narod ne potakne na neke promjene. I, pri tome, političari ne bi trebali, kao što čine u Hrvatskoj, optuživati ljude da ih ne shvaćaju. Političari, kao i pape i kardinali, moraju služiti. „Prava vlast je služenje“, poručio je papa Franjo. Možda bi ta jednostavna rečenica trebala biti istaknuta na zidovima u parlamentarnim dvoranama i vladinim sjedištima kako bi je stalno imali pred očima svi koji donose odluke koje bi trebale služiti ljudima.
>> Obama: Palestinci zaslužuju suverenu državu i kraj okupacije
Odličan članak!