Pobjeda Kukuriku koalicije potvrda je da su hrvatski građani svjesni kako nešto bitno treba promijeniti. Međutim, isto je tako činjenica da ta ista Kukuriku koalicija u svojoj izbornoj kampanji nije građanima ponudila ništa što bi bilo potpuno drukčije ni jako hrabro. Kukuriku koalicija nije pobijedila na izborima leteći na krilima zanosa, prije se može reći da su se politički okoristili urušavanjem HDZ-ova korupcijskog sustava upravljanja državom. Ta činjenica bit će i ključni problem pred kojim će se naći nova vlada. Nejasno je, naime, hoće li glasači Kukurikua zaista podržati radikalne mjere štednje i duboke, bolne rezove iako je već sada jasno da su oni nužni.
Istodobno, Europska unija više nije obećana zemlja, nego polje zabrinutosti i neizvjesnosti. Velike zapadnoeuropske zemlje zazivaju MMF, što je do jučer bilo nezamislivo. Vrijeme je otrežnjenja. Jedna za drugom padaju europske političke vlade, a na njihova mjesta dolaze tehnomenadžerske. Talijanima je to jasno. Spremni su na monitoring MMF-a i praktično su već suspendirali izbornu volju svojih građana uvođenjem tehnomenadžerske vlade. A ako je Talijanima to jasno, onda bismo se mi u Hrvatskoj trebali zapitati što bismo mi tek trebali učiniti. Jasno je da je Italija i dalje gospodarska velesila. U odnosu na naše gospodarstvo, talijansko buja, Italija je i dalje industrijska, turistička, izvoznička... velesila, a vuku poteze kakve se naš izborni pobjednik ne usudi ni spomenuti iako se sprema voditi malaksalog gospodarskog patuljka s mrtvom industrijom, turizmom od 2,5 mjeseci godišnje i posustajućom trgovinom. Kukuriku koalicija za vrijeme kampanje nije obećavala rad, znoj pa i suze, nego su čak poručivali da bolni rezovi nisu nužni. Kad se ugledni SDP-ovac Slavko Linić zaletio i rekao da će nam trebati MMF, gotovo je suspendiran. Tek u finišu kampanje, kad je svima bilo jasno da se europsko tržište dužničkih papira urušava, Radimir Čačić je rekao da se ne plaši MMF-a, a SDP-ov gospodarski vizionar Branko Grčić otvoreno je priznao kako se u prvih pedesetak dana vladavine grčevito moraju boriti za održavanje kreditnog rejtinga zemlje. Hrvatskoj se već upalila crvena lampica kad su kamate na obveznice prerasle razinu od sedam posto, a prijetnja svih triju relevantnih rejting agencija da će nam pokazati palac doslovno je zastrašujuća.
Sam ulazak u Europsku uniju nije više čudotvorna spasonosna formula kako se nekima činilo prije svjetske financijske krize. Je li to jasno našim izbornim pobjednicima? Nadajmo se!
-Dobar dan, susjed! -Dobar dan -Imate mi posuditi 2.000 kuna -Imam ,ali kad ces mi vratiti? -Dok nam podjele Bozicnicu. Sta mislite jesam li mu dao.