Drugi Linićev proračun zadržao je glavne osobine državne potrošnje iz prvoga, ali s velikom razlikom – prvijenac je imao blagi pad ukupnih državnih troškova, a novi donosi umjereni rast. Povećanje temelji na većim porezima i rastu cijena, neovisno o tome što se događa s ekonomijom. Milanovićeva je vlada sačuvala kreditni rejting na obećanju da će smanjiti rashode i udvostručiti investicije, ali vrijeme je pokazalo da nije učinjeno ni jedno ni drugo. Predloženi rashodi proračuna od 124,5 milijardi kuna veći su nego ikad, a prihodi su spušteni na razine između 2008. i 2009., razdoblje u kojem tadašnja vladajuća garnitura nije htjela ni čuti za svjetsku krizu.
Paralelno s prijedlogom proračuna za 2013. u Sabor odlazi i rebalans ovogodišnjeg proračuna, što na neki način zamagljuje usporedbu. Ova je godina karakteristična po tome što je Linić u proračun prikupio više nego što je očekivao na početku godine pa rebalans prolazi relativno bezbolno za korisnike. Probijanje na stavci plaća bilo je očekivano, jednako kao i podbačaj Vladina investicijskog plana s početka godine. Izdaci za plaće zadani su ugovorenim kolektivnim ugovorima i nije ih bilo moguće mijenjati jednostranim odlukama Vlade. Štednja na zaposlenima u javnom sektoru prebacuje se na iduću godinu, a najava štrajkova pokazuje da sindikati neće sjediti skrštenih ruku. Investicijski je plan propao jer se temeljio na uzletu najlošijeg dijela hrvatskog gospodarstva – javnih poduzeća koja su godinama služila kao poligon za političko kadroviranje, izvlačenje novca u privatne džepove i izvrgavanje svih tržišnih zakonitosti.
Prijedlog proračuna za 2013. zadržava zatečenu strukturu potrošnje, osim kod stavke plaća i subvencija poljoprivredi, gdje će se inzistirati na smanjenju za ukupno 2,8 milijardi kuna. Razlika koja se dobiva uštedama na tim stavkama i očekivanoj inflaciji otići će na troškove na koje Milanovićeva ministarska ekipa nije imala utjecaja: veće izdatke za kamate, troškove prema EU i ranije obveze iz brodogradnje. Sve je to kupovanje vremena do nekih boljih vremena, za koja nitko ne može reći kad će nastupiti. Dodatni je problem što će godina donijeti pojačani porezni pritisak na građane putem poreza na imovinu, ali taj se utjecaj u proračunskim prihodima ne vidi jer će ići u budžete gradova i općina. Indirektno će, međutim, imati jednako loš učinak kao i veći PDV jer će smanjiti dohodak stanovništva, potrošnju građana, a onda i BDP, koliko god Vlada tvrdila suprotno.
Propao plan smanjenja plaća jer se moraju poštovati kolektivni ugovori i investicijski plan koji se temeljio na uzletu najlošijeg dijela gospodarstva – javnih poduzeća
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
