Policajac je grdno pogriješio. U vozačici koja ga nije poslušala,
odbila mu dati isprave i BMW-om krenula na njega umjesto da prepozna
barem bezopasnu damu iz visokog društva – kad već u njoj nije prepoznao
političarku Alenku Košiš Čičin Šain – on se, repetirajući pištolj,
prema njoj ponio kao prema bahatoj kriminalki koja se ponaša kao da se
zakoni za nju ne pišu.
Ako nam policajci koji paze na red i sigurnost pred zgradom
Ministarstva vanjskih poslova ne znaju razlikovati žene od muškaraca,
političare od građana, bogate od siromašnih, moćne od nejakih... što
onda možemo očekivati od “običnih” policajaca.
Vrh Hrvatske narodne stranke ogorčen je i pita se koliko je običnih
građana – koji nemaju pristup medijima kao njihova Alenka Košiš Čičin
Šain – doživjelo nešto slično. Doista. Kod običnih građana naglasak se
stavlja na otpor, nepoštovanje zakona koji policajac štiti pa, čak i
ako se u naslovu spominje repetiranje, onda se ističe da je policajac
bio prinuđen tako postupiti.
Ukratko, mediji obične građane u takvim situacijama zasluženo tretiraju
kao kriminalce bez obzira na dob, spol... Uistinu, znate li ijednog
običnog građanina koji je, nakon što je automobilom nasrnuo na
policajca, doživio da većina medija taj događaj naslovi “Policajac
repetirao pištolj na...”.
To je privilegij neobičnih. Mediji pišu o njihovu proživljenom strahu,
a ne o tomu što je policajac pretrpio. I kad pogriješe, zakoni se
tumače kako to njima odgovara. Toleriraju se neinteligentna muljanja, a
časni ljudi – poput Radimira Čačića ili Vesne Pusić u ovom slučaju – u
stanju su posvjedočiti za njih iako bi, da nije riječ o stranačkoj
kolegici, dijelili lekcije kako smo svi jednaki pred zakonom ili,
štoviše, kako osobito političari svojim ponašanjem trebaju pokazati da
im je poštovanje zakona iznad svega.
Osumnjičena prijestupnica Alenka Košiš Čičin Šain pak dovoljno je
neobična da svoj otpor, nepoštovanje propisa i prije svega bahatost
pretvori u žrtvu prestrašeno se čudeći što bi bilo da nije čula
repetiranje: “Jer što je druga radnja poslije metka u cijevi?”.
Pucanje, gospođo političarko! Da niste stali, policajac bi pucao. To se
nakon identičnog incidenta na parkiralištu u Ivanićgradskoj ulici u
Zagrebu, nakon što je odbio dati isprave i vožnjom unatrag pokušao
pregaziti policajca, lani dogodilo Igoru Š. (33).
Policajac je viknuo da stane, a nakon neposluha, pucao u gume njegova
automobila. Međutim, vijest o Igoru Š. vrh HNS-a očito nije zamijetio
jer bi glasnogovornik Igor Koloman vjerojatno već tada poentirao kako
se ne očekuje od policajaca da “zbog pogrešnog parkiranja” repetiraju
pištolj pa makar bila riječ i o evidentiranom počinitelju nasilničkih
kaznenih djela.
Za razliku od običnog građanina Igora Š., oko kojeg se nije stvorila
pompa i koji nije dobio podršku medija u ocrnjivanju policajca, Alenka
Košiš Čičin Šain priznaje da se htjela parkirati na za to zabranjenom
mjestu, ona priznaje da policajcu nije htjela dati isprave jer ih ona
daje samo prometnim policajcima, priznaje da se nije htjela zaustaviti
i priznaje da, kad vozi unatrag, ne pazi kuda vozi. Uza sve to, ona se
još i čudi: “Izgleda da ću morati uzeti odvjetnika umjesto da tužim
policajca jer svi tvrde da sam ga htjela pregaziti, a nisam mogla znati
da stoji iza mene.”
A policajac je morao znati da je ona fina dama iz političkog svijeta!?
Ipak, dobro je prošao. Nije pregažen, neće biti tužen, a iako će morati
proći unutarnju kontrolu, minuciozna propitivanja o svim detaljima
svoga odnosa s gospođom političarkom ipak, po svemu sudeći neće dobiti
otkaz, a i Radimir Čačić je, štiteći ugled stranke, a blateći pravni
poredak, postupke policajca okvalificirao samo “neprimjerenima”. To je
ipak napredak u razvoju demokracije u Hrvatskoj.
KOMENTAR
