Hrvatska je evidentno tragikomična država. Dok se zemljom zbog lošega stanja šire tjeskoba i nespokoj, a haaški tužitelj za „zločinački pothvat“ traži 240 godina zatvora za šestoricu hercegovačkih Hrvata, a zapravo želi osuditi Hrvatsku za agresiju i za diobu Bosne i Hercegovine, naša premijerka uvodi još neviđene mjere štednje u državnome vrhu. Ministri i vrh državne birokracije više neće moći kao do sada. Nema više majci labavo, staroga vrdanja, muljanja i mrdanja. Od prekjučer se štedi. Ako su se nekad iz ministarskih ureda naručivale aromatizirane vode, e više neće! Nema više voda s aromom jabuke, višnje ili grejpa, s mirisom naranče ili limuna. Tko hoće piti, neka pije, ali država više ne plaća ništa aromatizirano! Neće više biti ni flomastera u boji! Država se bavi ozbiljnim poslovima, štedi... To je dugoročna strategija. Haag će se već nekako riješiti – ali sada je državni prioritet ne piti aromatiziranu vodu!
Sva je sreća da Hrvatska ima složene i razvrstane strateške ciljeve i prioritete. Da nije imala strategije, zar bi sada ekonomski tako dobro stajala? Zar ne bi imala moralnu i političku regresiju, gospodarsko i upravljačko rasulo? Zar bi danas bila u EU, zar ne bi barem deset godina ponizno i skrušeno moljakala eurobirokrate da i njoj otvore vrata EU? Bez pametne politike i vrsne strategije nikada toliko hrvatskih generala ne bi bilo u Haagu! I tu prestaje stara i počinje nova ironija. U tome se sumornome gradu možda odlučuje o dugoročnoj političkoj sudbini Hrvatske, a naša premijerka štedi na vodi i bavi se flomasterima!?! Predsjednik nam je pak još uvijek “u partizanima”!?! Rado bi Zagrebu vratio negdašnju Ulicu 8. maja, kao znak sjećanja na partizanski ulazak u Zagreb, na “dan oslobođenja Zagreba”! Premda je zagrebačka okolica prepuna od partizana trajno oslobođenih (potvrđuje to ovih dana iznova i ministar policije) i dalje traju “šumske priče” da “bez antifašizma ne bilo ni današnje Hrvatske”! Jedino se ne zna gdje je do 1990. bila ta Hrvatska i kako to da se nije smjelo znati da je hrvatska?
Ako je nekadašnja Hrvatska bila hrvatskom, zašto smo prije dvadeset godina uopće išli u rat? Po optužnicama našim generalima u Haagu naša se vojska nije branila, nego u sklopu “zločinačkoga pothvata” zapravo izvršila dvostruku agresiju! Unutarnju – na Srbe u Hrvatskoj, i vanjsku, na Bosnu i Hercegovinu, a sve slijedom projekta „stvaranja velike Hrvatske“!
Budu li za “zločinački pothvat” osuđeni generali Gotovina, Markač i Čermak, tada će sasvim sigurno biti za isti crimen osuđeni i hercegovački Hrvati. Dokaz krivnje i jednih i drugih: “Velika Hrvatska”!
Hrvatske političare i generale iz Hercegovine vjerojatno će pravedni i od politike neovisni sud (naš sadašnji predsjednik nikada javno o tome nije dvojio) osuditi i za “podjelu Bosne”! Sva sreća za BiH što nijedan plan međunarodne zajednice od Cutilleirova plana kantonalne diobe s početka 1992., preko Vance-Owenova plana nastalog godinu dana poslije, te Owen-Stoltebergova plana iz ljeta 1993. do plana u Daytonu (srpanj ‘93.), nisu bili planovi njezine podjele! Eto dijelili je samo Hrvati! Kako to da su Hrvati dijeli Bosnu, a u njoj ništa nisu dobili!?
Budu li Hrvati u Haagu proglašeni krivima, to još ne znači da će ujedno biti obilježeni i kao glavni krivci za rat, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Jer da se u Haagu vode presudne pravne bitke i vjerojatno pišu osnove povijesti ovoga prostora, i povijesti Hrvatske, zar bi se naša premijerka i naš predsjednik ponašali po naslovu knjige Muškarci su s Marsa, a žene s Venere, tj. kao da su izvanzemaljci? Zar bi on još bio u ’45., a ona se bavila vodom!? Možda bi glede Haaga, svemira, partizana i spasa Hrvatske, bilo najbolje, najlogičnije i najprirodnije da nam vlast ubuduće, umjesto vode s okusom voća, pije vodu s okusom luka. Politika nam je ionako luk i voda.
S jedne strane, od međunarodne zajednice (čitaj: od vječitih anglosaksonskih neprijatelja Hrvatske!) jedno političko, monstruozno sudište traži i želi osuditi hrvatske vitezove na 240 godina robije, glede \"dijeljenja BiH\", dok s druge strane, u takvoj današnjoj državi taj hrvatski narod nije niti konstitutivni, \"treći\" narod u toj državi! Različito od Hrvata, Srbima se ne sudi za podjelu BiH, ali oni danas, u svojoj republici, kojom su već tada sadašnju državu BiH definitivno podijelili, uživaju plodove, koji će ih, kad tad, i \"prisajediniti matici\"! Sin Ljubomira Tadića, Boris, pozvao je u Srbiju \"na daljnje instrukcije\" sve \"prečane\", pa i Stanimirovića iz Hrvatske. Naravno, za svaku normalnu državu sa samopoštovanjem ovo bi bila drska provokacija i nebi prošlo nekažnjeno za emisare (kao kod crnogoraca), ali hrvatski trenutni vlastodršci benevolentno prelaze i protiv ovakovih ponižavanja. Zamišljam kako bi \"u regionu\" i dalje reagirali da Josipović ili Bebić pozovu sve Hrvate iz Boke, Vojvodine, Posavine, Hercegovine ili Slovenije \"na konzultacije\".