Poštovani gospodine, prema popisu osumnjičenih, optuženih i osuđenih osoba za ratne zločine koji nam je ustupilo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, osoba koja odgovara Vašim identifikacijskim podacima pod istragom je zbog ubojstva četveročlane obitelji i paleži njihove kuće u Hrvatskoj. Stoga Vam ne preporučujemo da se vraćate u Hrvatsku, a niti da napuštate teritorij Republike Srbije, jer biste u protivnom mogli biti uhićeni i procesuirani zbog sumnje da ste počinili ratni zločin”.
Otprilike tako mogao bi glasiti odgovor srbijanskog Ministarstva pravde nakon što od 15. srpnja građani Srbije mogu zahtijevati provjeru jesu li na popisu osoba protiv kojih se vodi postupak zbog ratnog zločina u Hrvatskoj. Posljedica je to najnovijeg iskoraka u odnosima dviju zemalja koji politike obiju zemalja tumače isključivo kao napredak u omogućavanju povrata izbjeglih Srba u Hrvatsku.
Dok je taj učinak zasad dvojben, možda i kontraproduktivan, oko pomoći nepravdi sumnje nema. Potencijalni ratni zločinci od svibnja su se mogli informirati u hrvatskom veleposlanstvu u Beogradu, ali od toga nije bilo neke vajde zbog straha od uhićenja, iako ih je razuvjeravao i zamjenik srbijanskog tužitelja za ratne zločine Bruno Vekarić.
No, sada je pomoć mogućim, pa i osuđenim zločincima dignuta na višu razinu. Formirana je zajednička komisija dviju zemalja u kojoj su predstavnici veleposlanstava, ministarstava pravosuđa i državnih odvjetništava koji jamče ažurne i točne podatke. Bio je to jedan od posljednjih poteza bivšeg ministra pravosuđa Ivana Šimonovića u suradnji sa srbijanskom kolegicom Snežanom Malović, koja je otklonila svaku sumnju kako bi se moglo raditi o zakulisnoj igri kojoj bi bio cilj zadovoljenje pravde.
Hrvatska tijela kaznenog progona bila su u toj mjeri kooperativna da su poslala podatke “čak i iz istrage, što predstavlja i određenu službenu tajnu”, napomenula je ministrica. Savo Štrbac, direktor dokumentacijskog centra Veritas, već ide i dalje pa se za politiku.rs pita: “Što da rade ljudi koji saznaju da su na popisu, da se kriju, bježe u inozemstvo ili da se jave na izdržavanje kazne u Srbiji ili Hrvatskoj? Ljudima treba reći koja su njihova prava”.
Ministrica Malović na to je poentirala: “Građani se ne trebaju bojati (...) smisao dostavljanja ovih informacija nikako nije u tome da se na taj način lociraju ili hapse građani protiv kojih se vodi postupak”. Vjerovali ili ne! Dosad je u pravnim sustavima bilo uobičajeno da pravosudna tijela, a osobito ona zadužena za kazneni progon, ne pomažu istodobno optuženima u izbjegavanju pravde. Zainteresirani će moći dobiti i službenu potvrdu da su na popisu optuženih ili osuđenih ratnih zločinaca kojom će se kao kakvim trofejem moći hvaliti po srbijanskim kavanama dok naše Ministarstvo pravosuđa likuje kako je riječ o “pozitivnom pomaku i velikom koraku naprijed”. I sve to besplatno, napominju u srbijanskom Ministarstvu pravde.
Već prvoga dana bilo je 50 zainteresiranih, izvješćuju srbijanski mediji. Dakako, zadovoljeno je i načelo reciprociteta. Mi smo dali CD s popisom od 1534 imena, a Srbijanci su zauzvrat dali listu sa 40 imena, 39 državljana Srbije i jednog hrvatskog državljanina. I Milorad Pupovac to naziva ne samo pomakom za povrat Srba u Hrvatsku bez straha da budu uhićeni “nego i novim korakom u tretiranju ratnih zločina i njihovih počinitelja”.
O poštovanju našeg pravosuđa govori i to što mnogi traže, pa je već podnesen i službeni zahtjev, da se “registar zločinaca” objavi. S obzirom na trenutačni intenzitet odnosa dviju zemalja, ne bi trebalo tražiti prepreke za objavu kao u slučaju registra branitelja. Pomozimo zločincima. O pravosudnoj lakrdiji najsuvisliji komentar dao je predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula za Radio Slobodnu Europu: “Ja mislim da o ratnim zločinima treba potpuno javno govoriti, kao i o onima koji su ih počinili. (...) Nitko se nema razloga stidjeti, a trebaju se bojati samo oni koji su to počinili”. Na žalost, ne trebaju!
Gee ustasa,kaj ces radit neg se opijat, penziju si ukro,radit ne znas nist laprdas po tom kompjuteru i mene nagovaras da velim da sam Srbin? Zar je to zbilja sve sta ti je ostalo od zivota? Na to si dobio invalidninu?