Ovo što se ovdje događa i što se na granici radi
nisam vidio u svojoj 20-godišnjoj vozačkoj karijeri na
europskim prugama. Ovo što se događa na Obrežju devalvacija
je čovjeka i poraz ljudskog dostojanstva.” Tim je riječima
jedan od tisuća vozača objasnio kako je doživio neviđeno čekanje na
slovensko-hrvatskoj granici na Bregani protekli vikend, gdje se na ulaz
u susjednu državu čekalo nezapamćenih šest i više
sati!
I treba se složiti s tim čovjekom. To je zaista žestoka pljuska zdravom
razumu, ljudskom dostojanstvu, pljuska svima nama koji radom plaćamo
državne institucije i službenike da rade svoj posao za naše
dobro, bilo gdje, u Hrvatskoj, Sloveniji ili Južnoj Africi.
Još je nevjerojatnije zvučala izjava našeg
graničnog policajca da su naši sa slovenskim kolegama
učinili sve da ne bude gužvi. Ma tko tu kome maže oči? Tko je
što poduzeo? Naši su ili nemoćni ili ne znaju ili
nemaju hrabrosti... A Slovenci očito ne žele. Svaljivanje krivnje na
početak primjene informacijskog sustava schengenskog režima na
slovenskim granicama najobičnija je bezobraština.
Nitko ne može reći da ne postoji način da se u ekstremnim situacijama
kao što je bila ova ne povuku i ekstremni potezi, da svi
budu fleksibilniji... Pa riječ je o ljudima! Ili čovjek zaista biva sve
manje važan? Koja je to granica ljudskog dostojanstva koju treba
poniziti za račun neke naše virtualne sigurnosti, zbog neke
moguće ugroze, nekog terorizma? Jer sve ovo nalikuje na najobičniju
policijsku i(li) državnu represiju u kojoj čovjek nema što
tražiti svoja prava. Na žalost, sve više ćemo biti suočeni s
takvim birokratizmom, jer najveća mana Europske unije upravo je do
vrhunca doveden birokratski sustav koji živi na brojkama i pravilima.
Ali to što se događa Slovencima, kako kruto pristupaju
uvođenju europskih normi, to je zaista neviđeno. Kao da ne shvaćaju da
je to i te kakav bumerang njima samima, jer će svi putnici koji takvo
što dožive Sloveniju zadržati u negativnoj slici.
Kao i oni koji gmižu od Austrije do Hrvatske i natrag preko Maribora
jer nikako da se sagradi taj nesretni komadić autoceste. Slovenci sami
sebi zabijaju autogol, makar možda misle da to nama šalju
poruku, da nas kažnjavaju zbog političkih nesuglasica i pojedinih
animoziteta.
Da se razumijemo, nije riječ o svim Slovencima, o čemu i te kako mogu
posvjedočiti naši ljudi na granici koji se svakodnevno druže
sa svojim susjedima u Sloveniji i kojima je teško palo
rušenje mostova. Tu je prije svega riječ o konstantnoj
slovenskoj politici prema Hrvatskoj. Ona se vodi slovenskim interesima,
a pravo je pitanje što je s našim interesima, tko
njih zastupa, i znamo li uopće koji su naši interesi? Ili
ćemo svi biti klimoglavci i sljegači ramenima.
U povodu