Danas se u Crkvi slavi svetkovina svetih apostola Petra i Pavla. Nagli, plašljivi i izdaji sklon Petar preuzeo je vodstvo Crkve. Isusu nisu smetale te njegove karakterne osobine, no Petrovu konačnom svjedočanstvu raspeću na križu prethodilo je pročišćenje Duhova. To ga je učinilo apostolskim prvakom dostojnim Isusove baštine.
Pavao je imao i težih religioznih prepreka progonio je Isusove učenike prije no što je i sam prihvatio evanđelje. I njega je tek duhovski (duhovni) događaj kod Damaska učinio apostolom. Postupnost Božje pedagogije i zahvat milosti učinio ih je svetima.
Crkva prepoznaje taj terapeutski Božji zahvat i konačnu vjernost dvojice prvaka. Ne valja suditi Petra za pjeva ranih pijetlova, ni Pavla u žaru religioznog progona. Valja pričekati kraj. Age quod agis sed respice finem čini što činiš, ali se sjeti kraja, kaže stara latinska, a druga glasi: senatores boni viri, senatus autem bestia - senatori trebaju biti čestiti ljudi ili će čitav senat biti životinja.
U ovoj našoj uzavreloj javnosti ta je poruka temeljna. Senatori Crkve upućuju tom korektivnom božanskom zahvatu kao putu do čestitosti i svetosti. S njim možemo postati boni viri, a bez njega i senatus i javnost lako mogu postati bestia.
