Tko dobronamjeran može biti nezadovoljan činjenicom da nismo izgubili postojeći kreditni rejting? No, kako postoji velika laž, mala laž i statistička laž, valja razmaknuti zavjese i razjasniti što se uopće dogodilo.
Hrvatski poboljšani rejting tiče se faktički dviju relacija: ocjene o mogućnosti zaduživanja u stranoj valuti i ocjene o mogućnosti zaduživanja u domaćoj valuti. S obzirom na iskazanu namjeru da proda ili stavi u koncesiju sve, uključujući valjda i konja i konjanika na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, s obzirom na to da genijalna nova porezna politika traži da svaki poduzetnik koji želi izvaditi dobit koju je ostvario mora državi platiti uza sve druge namete još i 32 posto poreza na dobit (što je rekord u omiljenoj im regiji i veliki razlog zbog čega nas investicije zaobilaze), s obzirom na to da je vlast pokazala da je spremna sutra uvoditi dodatne poreze, ali ne i dirati kraljevske pozicije stranih banaka, taj bankarski svijet je tim našim gospodarskim potezima koji sugeriraju urednu otplatu kredita rekao: bravo!
Prof. Željko Lovrinčević, čijoj stručnosti kapu do poda spuštaju i lijevi i desni, na cijelu euforiju kaže: “Ta ocjena vam zapravo ništa ne znači. Pa cijeli mandat vlade Jadranke Kosor proveli smo u ovom rejtingu, a što se u gospodarstvu pozitivno dogodilo? Ništa. Njima je važno koliko je država sposobna vraćati stare dugove, a Hrvatska zasad s tim nema problema niti će ih imati barem još dvije godine.
Znate li koja je država u bivšem socijalističkom sistemu imala najbolji rejting? Rumunjska! Zato što je Ceausescu svako malo uvodio nove poreze, otimao koliko mu se htjelo, ali je uredno plaćao dugove inozemstvu.” I o tome se zapravo radi.
Slavko Linić ne razumije da narod od Vlade očekuje da reformom zdravstva smanji trošak HZZO-a, da reformama lokalne uprave smanji nevjerojatni broj općina, da nužnim rezovima smanji javnu potrošnju, a ne da sve te i druge netaknute troškove plaća novim porezima ili tako da rasprodaje zadnje mrvice obiteljskog srebra.
Svaka budala zna prodati Croatia osiguranje i HPB! No, samo znalci znaju promjenama u gospodarstvu bez prodaje vlastite imovine namaknuti novac za budžet. O tome je riječ.
Svaka budala zna otpustiti 20, 30 ili 50 tisuća radnika, ali danas samo genijalci znaju kako otvoriti deset tisuća radnih mjesta. Tko ima osam razreda osnovne škole može dokučiti da će se, ako se podignu porezi, skupiti novac za isplatu plaća i mirovina, ali to s razvojem i izlaskom iz krize nema nikakve veze. Zato iritira ta frenetična oduševljenost premda nam se nezaposlenost primiče brojci od 20 posto.
Ali, ova vlast na svakom društvenom segmentu demonstrira dvoličnost.
Hrvatska je potpisala Daytonski sporazum, a u Ustavu ugradila obvezu da se brine o Hrvatima u BiH. Ali, baš nikad nismo čuli da Milanović traži ostvarenje otetih prava Hrvatima iz BiH tezom “Pacta sun servandi”!
Da “potpisani ugovori obvezuju” Milanović ističe kad govori o ratifikaciji sporazuma Tuđman – Izetbegović, sporazuma koji je objektivno suprotan hrvatskim interesima. To je ta iritantna dvoličnost! “Ratifikacijom poručujemo EU da se držimo potpisanog”, papagajski ponavlja vječno neinventivni Neven Mimica, ali ni njemu ne pada na pamet da se izbori za TV kanal, ili za radiopostaju, ili za ravnopravnu upotrebu hrvatskog, ili za ravnopravnu podjelu funkcija u Federaciji BiH.
Pacta sun servandi kad se radi o predaji nacionalnih interesa, ali ne vidi se da Zagreb “potpisano obvezuje” kad treba lupiti šakom po stolu za hrvatske interese! Premda bi i i Milanović i Mimica time isto tako poručili EU da se držimo sporazuma, a pritom bismo poštovali vlastiti ustav.
Dvadeset pet puta su od rata na katoličkoj crkvi u Sarajevu razbijeni prozori i nikad nijedan počinitelj nije uhvaćen, ali se ne sjećam da su 25 puta Sanader ili Milanović glas podigli zbog toga. Niti su njihovi medijski tornjaci retka o tome zapisali.
Ali da je 25 puta razbijen prozor na zagrebačkoj džamiji ili na pravoslavnoj crkvi, Milanović, Josipović i Mesić logorovali bi ispod tih prozora. Od rata do danas u Sarajevu je sagrađeno stotinu džamija, a katolička crkva je za gradnju jedine nove crkve čekala punih sedam godina samo na dozvolu! Je li to duh Daytona?
Tamo gdje treba lupiti petama i stati u obranu hrvatske sirotinje, tamo se kalkulantski šuti da ne bismo navukli gnjev kakvog veleposlanika, ali tamo gdje se prodaje hrvatska imovina što izaziva vatromet u inozemstvu, tamo se stisne gas, nevezano radi li se o darovanju dvaju otoka ili o prodaji Croatia osiguranja!
Je,je voli Bosna YU...