Sigurno nema nikoga u Hrvatskoj tko ne zna da je autor rečenice: “Nije
te Bog stvorio za mudraca, nego za madraca”, koju je uputio Vesni
Pusić, dr. Anto Kovačević, bivši politički zatvorenik i bivši saborski
zastupnik.
Isto tako danas nema nijednoga građanina u Hrvatskoj koji čita dnevni
tisak i gleda televiziju da u nekom od kadrova bilo sa sprovoda Dinku
Šakiću, bilo s dočeka Zvonka Bušića na Plesu nije ugledao lice dr.
Kovačevića, razvučeno u osmijeh i uvijek spremno na poziranje.
I svatko se s pravom pita koga to predstavlja ponosni vlasnik doktorata
s bečkog sveučilišta i bivši predsjednik HKDU-a te nesuđeni predsjednik
Hrvatske (koji je među 13 kandidata za tu funkciju 2005. zauzeo osmo
mjesto).
Dakle, Kovačević je čovjek koji je svojedobno s dr. Tomcem podijelio
zastupnički mandat na listi SDP-a, a na izbore 2000. izišao je s HSP-om
te ušao u Sabor. Konstanta u njegovoj biografiji jest kritika Tuđmanove
politike prema Bosni i Hercegovini, kao i njegovi negativni stavovi o
homoseksualcima sažeti u rečenici: “Više volim rodnicu nego govnicu.”
Dakle, za Kovačevića bi bilo uputno da prati primjere ljudi koji su se
na vrijeme znali dostojanstvo povući iz politike kad su shvatili da
više ne uživaju potporu birača. To je puno poštenije i hrabrije nego
izigravanje klauna pod svjetlima medijskih reflektora. Jer političke
ideje ne potvrđuju se brojem slika u novinama, nego glasovima birača.
RIJEČ - DVIJE
Poziranje bez glasova birača
