Besmisleno je tvrditi da ubojstva mogu utjecati na ulazak Hrvatske u
Europsku uniju; mafije ima posvuda, izjavila je europarlamentarka Doris
Pack. Ona je zastupnica Europske pučke stranke, kojoj pripada i HDZ,
ali nije neobjektivna, pa je nedavno izrazila čuđenje što istražitelji
korupcije ne love krupne ribe.
Hannes Swoboda iz Stranke europskih socijalista, izvjestitelj
Europskoga parlamenta o Hrvatskoj, mnogo je oštriji: “Ako Vlada ne
napravi red i ne ukloni svoj dosadašnji nemar, nema ništa od skoroga
ulaska u Europsku uniju.”
Swoboda se osjeća prevarenim, što se vidjelo i iz njegove izjave nakon
akcije Indeks, kada je bio šokiran jer je, kaže, “do sada vjerovao da u
Hrvatskoj ima samo pojedinačnih slučajeva korupcije, a ne da je ona
toliko raširena”. No, ne tvrdi da je za Hrvatsku sve izgubljeno; on
očekuje da “premijer sa svojim ministrima beskompromisno, u okviru
demokracije i pravne države, krene u borbu protiv zločina i pritom
ukloni sve osobne veze”. Packova, iako ne toliko ljutito, kaže isto:
“EU želi borbu protiv mafijaša, koje treba dovesti pred sud i
rasvijetliti njihove zločine!”
U “borbi” protiv korupcije donekle je dobar posao, naime, bila obavila
tek hrvatska diplomacija, koja je Swobodu uvjerila da je korupcija tek
fikcija. I bruxelleske su dopisnike naši diplomati – neki s izrazitom
nelagodom zbog zadatka da nam vrijeđaju inteligenciju – bili uvjeravali
da Hrvatska nema teškoća s korupcijom, nego samo s pogrešnim dojmom da
ona postoji!? Uspjeh takve “borbe” bio je, naravno, kratkotrajan.
Iz bruxelleske perspektive teško je razumjeti zašto je premijer Ivo
Sanader tako postupao. On je ipak europski društvenohumanistički
intelektualac; nije balkansko poluobrazovano političko laprdalo. Kako
je moguće da je vjerovao da se korupcije i zločina može riješiti metući
ih pod tepih? Zar zaista nije shvaćao kakvu poruku šalje mafiji
imenujući ministrima unutarnjih poslova likove poput Kirina i Rončevića?
Nije sva krivnja na Sanaderu; Račanova vlada otpustila je tisuće
policajaca i obustavila školovanje novih, nastojeći im broj svesti na
europski prosjek – kao da smo uređena članica EU, a ne zemlja u kojoj
bujaju poratno nasilje i zločin – te je proračun policiji toliko
srezala da novca ponekada nije bilo ni za benzin. Posve je sulud potez
bio ukidanje Financijske policije, koja vrlo jednostavno može
ustanoviti tko posjeduje imovinu, a da za njezino zakonito stjecanje
nema potvrdu u plaćenome porezu na dohodak.
Potpisnik ovih redaka nije pristaša teorija zavjere pa, kao što ih ne
traži u Sanaderovim i Račanovim postupcima, tako ne vjeruje ni u
tvrdnje da su posljednja ubojstva djelo britanske tajne službe, koja bi
Hrvatsku navodno željela vratiti u “balkanski paket”. Ona su posljedica
nemara hrvatskih vlasti za stanje društva i za njegovo uljudbeno
urušavanje, kao i politizacije policije i čitave državne uprave.
Packova i Swoboda na pristupni će postupak Hrvatske izravno utjecati
tek pri EP-ovoj ratifikaciji hrvatskoga Pristupnoga ugovora. Europska
komisija, pak, “vjeruje da će hrvatske vlasti privesti zločince k
pravdi”.
Ako Zagreb to povjerenje opravda, kašnjenja u pristupnim pregovorima
neće biti. No, vrlo je moguće da slovenska diplomacija ova ubojstva
zlorabi u pokušaju da, usporavajući Hrvatsku na putu u Europsku uniju,
ucjenom ostvari ono što zna da ne može dobiti po međunarodnome pravu.
Kad je policija napokon počela raditi svoj posao, evo prave zadaće za našu diplomaciju: da takve moguće pokušaje preduhitri.
EUROZOV
Prava zadaća za diplomaciju
