Nepotpuna, neslužbena informacija iz pravosudnih institucija BiH kako
ratni načelnik Bugojna Dževad Mlaćo ili pak najvišerangirani
zapovjednik Armije BiH na području Bugojna Selman Cikotić uspijevaju
izmaći sudskom procesu budi ozbiljne sumnje u način funkcioniranja
sustava koji bi prvo na umu trebao imati pravnu sigurnost i
zadovoljenje pravde svih građana.
Upravo obrnuto događa se na primjeru bugojanske zločinačke skupine koja
je očito imala glavu i rep za temeljito istrjebljenje Hrvata s toga
područja. Nisu se slučajno pravili logori, zatvori, mučilišta, masovne
grobnice. I danas se šalje opasna poruka kako ključni akteri zločina
mogu slobodno šetati gradom koji je bio jedno od najvećih hrvatskih
stratišta u proteklome ratu.
Umjesto procesa i kazne koju traže žrtve, te bezbroj dokaza, jedan je
čak i pet godina nakon rata bio načelnik Bugojna drugi je Sandžaklija
uz napredovanje unutar vojnih struktura 'zajedničkih oružanih snaga
dogurao do pozicije ministra. Pouzdano se zna kako je Mlaćo trebao biti
uhićen još u srpnju no pritiscima bošnjačkih parastruktura u sustavu
pravosuđa tražio se 'balans’ s uhićenjem ili presudom određenim
Hrvatima.
Sramotna je i šutnja hrvatskih dužnosnika i političkih stranaka koji
nisu niti slova progovorili o ljudima koji u najmanju ruku imaju ratne
mrlje iz prošlosti. S druge pak strane svi ratni hrvatski 'Mlaće’ i
'Ciktotići’ već su po zatvorima. Na njima se trenira pravna
država.
U POVODU
