S 1.115.000 glasova je prije godinu dana na izborima pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović. Ta brojka, pokazalo se, bila je i najveća zaštita predsjednici koja je od početka bila izložena političkom neprijateljstvu Zorana Milanovića i pokušajima blokade njezinih funkcija. No, koliko god Milanović pokušavao blokirati predsjednicu, ona se uspješno držala činjenice da ima najveći izborni legitimitet među hrvatskim političarima, jer izravno ju je biralo više od milijun ljudi. Nakon njezine pobjede, prošlo je još mučnih pet tjedana u kojima ju je Vlada, mimo zakona, pokušavala ugurati u rezidenciju/spavaonicu u Visokoj ulici.
No, bez obzira na “ratno stanje” koje je od početka zavladalo između Pantovčaka i Banskih dvora, uz neka manja “proklizavanja” na samom početku mandata (traženje ostavke od Milanovića), predsjednica je vrlo brzo zauzela svoju funkciju i čak diktirala tempo radeći na ključnoj promjeni hrvatske vanjskopolitičke pozicije i gradeći novo savezništvo sa zemljama Srednje Europe. Uporna kakva već jest, uspjela je Milanoviću “preoteti” čak i vojni mimohod, na kojem je ona, kao vrhovna zapovjednica, bila zvijezda. Uoči parlamentarnih izbora, kada su je unaprijed optuživali da će biti “HDZ-ova lutka”, potpuno je nestala iz javnosti na par tjedana, a uključivala se samo kada bi Milanović pogriješio i prozvao je, nakon čega je on, u pravilu, uvijek “fasovao” političke batine. Svoju političku poziciju potpuno je utvrdila vođenjem dramatičnog procesa konstituriranja Sabora i Vlade RH nakon parlamentarnih izbora.
Postala je nezaobilazan čimbenik i stabilizator političke scene, što su nevoljko morali prihvatiti i “njezini”, a sve je iznenadila kad je, zlu ne trebalo, u par tjedana potpuno formirala i “svoju” prijelaznu vladu od pedesetak ljudi. U novim političkim okolnostima u državi, gdje se moć razlijeva na tri faktora – Karamarka, Petrova i Oreškovića – K. Grabar-Kitarović samo će nastaviti jačati svoju političku poziciju, važnost i ambiciju.
