Ivo Josipović pet godina bio je uvjerljivo najpopularniji hrvatski političar prema svim istraživanjima javnog mišljenja. Nitko mu dugo nije bio ni blizu. I zadnje predizborne ankete ukazivale su na vrlo značajnu razliku između njega i Kolinde Grabar-Kitarović. Stoga se može reći da se mrtva utrka Josipovića i Grabar-Kitarović u prvom krugu predsjedničkih izbora zapravo može smatrati velikim iznenađenjem, čak i psihološkom pobjedom kandidatkinje HDZ-a. U HDZ-u su, zasigurno, s guštom ispijali šampanjac. S druge strane, vjerujemo da od jučer u Josipovićevu stožeru kao glavni osjećaj dominira strepnja koju će pokušati prekriti nizom optimističnih i pobjedničkih parola u stilu idemo dalje, po pobjedu, odlučnije u drugi krug...
Pobrojimo ukratko poruke i pouke nedjeljnih izbora:
Prvo, i unatoč jako lošem vremenu te činjenici da su predsjednički izbori objektivno manje važni od parlamentarnih, vidjeli smo pristojnu izlaznost. To je dobro. Nadajmo se da je to znak da se zlovoljno i malodušno hrvatsko biračko tijelo budi iz zimskog sna. Nipošto time ne želimo sugerirati, poput velikog portugalskog realista José Maria de Eça de Queirósa, da “političare i pelene treba često mijenjati iz istog razloga”. Jednostavno; situacija je toliko ozbiljna da je političko apstiniranje neodgovorno.
Drugo, radikalna politička retorika na ovim je izborima pretrpjela težak poraz. O tome svjedoči loš rezultat ratobornog Milana Kujundžića. Ogromni udio glasova za Josipovića i Grabar-Kitarović poruka je da definitivno više želimo civiliziranu, prozapadnu i europsku Hrvatsku, a puno manje neprirodno okretanje vrata za 180 stupnjeva zbog stalnog gledanja u prošlost, busanja u prsa i oštrije nacionalne podjele. Pouka: biti pristojan i odmjeren u Hrvatskoj je itekako dobila na težini.
Treće, jasno je da svi izbori u sebi nose značajan postotak tzv. prosvjednih glasova. To su glasovi koje ogorčeni ljudi iz raznih političkih opcija ponekad daju čak i vrlo neobičnim kandidatima. Na ovim izborima te je prosvjedne glasove dobio Ivan Vilibor Sinčić. On je, u postocima gledano, dobio više glasova nego što je to u prvom krugu prošlih predsjedničkih izbora dobio Milan Bandić, koji je u odnosu na Sinčića ipak pripadnik hrvatskog političkog mainstreama. Dakle, možemo reći da je na ovim izborima prosvjednih glasova puno više, što je logično nakon sedam godina duboke krize, ali ipak moramo upozoriti da se dugo nije pojavio netko s toliko glasova na osnovi ne samo demagogije nego i očiglednog brkanja osnovnih političkih i ekonomskih pojmova.
Zaključno, iako je Kolinda Grabar-Kitarović jučer održala strastveni i pobjednički intoniran govor, nekako s poštovanjem treba gledati prema sijedom Dalmatincu koji već pet godina uživa u friškom zraku i zelenilu Pantovčaka. Naime, mnogi ga gledaju kao pripadnika političke struje koja je Hrvatskoj donijela najneuspješniju vladu u povijesti. Iz tog kuta gledano, Josipoviću moramo čestitati što je u sjeni otužnih učinaka Milanovićeve vlade uspio ostati najpopularniji. Za dlaku, ali ipak pobjednik prvog kruga.
