Koalicijske vlade postale su nezaobilazan dio političke kulture u vremenima kada tradicionalne velike stranke djelomično gube dio svoga specifičnog identiteta na kojemu su u proteklom stoljeću dobivale ili gubile izbore. Koalicijski pregovori nakon izbora na kojima nijedna politička opcija nije dobila dovoljno delikatan su proces u kojemu sudjeluju pažljivo probrani članovi stranaka. Oni u pravilu imaju solidno visoko obrazovanje, ali i vrlo žestok stranački trening.
To su ljudi koji su godinama intenzivno sudjelovali u formiranju stranačkih politika i usmjerenja. Temeljna karakteristika velikih stranaka jest da su njihove politike definirane do najsitnijeg detalja i da oni koji u koalicijskim pregovorima zastupaju stranku to imaju u malom prstu. Stranke imaju i "crvenu liniju", granicu ispod koje se nalazi ono o čemu nema pregovora. Prije pet godina Velika Britanija našla se u takvoj poziciji. Konzervativci Davida Camerona dogovorili su se s Liberalnim demokratima da započnu koalicijske pregovore, a Gordon Brown, premijer iz redova poraženih laburista, imenovao je dva četveročlana tima javnih službenika, kojima je uloga bila olakšati proces pregovora. I svaka od stranaka imenovala je svoje timove od četiri člana.
To su bili ljudi koji su čvrsta okosnica politike svojih stranaka. Koalicija je, uz manje peripetije, dogovorena u roku od pet dana. I pregovori o velikoj koaliciji u Njemačkoj 2013. bili su precizno strukturirani i vodili su ih timovi od po 75 ljudi, koji su se u raznim fazama pregovora dijelili u stručne timove od 12 ljudi. U oba slučaja svi su znali što žele.
Most je htio preslikati njemački model o velikoj koaliciji, no temeljna razlika je što je riječ o političkom entitetu koji svoje politike i strategije još nije ni počeo ozbiljno definirati. Mostovi pregovarači nemaju ni preciznih orijentira, ni "crvene linije", ni pravoga vodstva, ni iskustva zajedničkog rada i promišljanja, ali ni realno ostvarivog cilja. Stoga ovi koalicijski pregovori nisu ništa drugo nego pokušaj opipavanja bila dviju velikih stranaka i priprema za nove izbore.
>> Most se drži skupa, ali raspad slijedi kad odaberu stranu
>> Lovrinović: Šteta što se Most nije pojavio prije, sada svi ubrzano pristaju na reforme
Točno tako. Most je upropastio šansu koju je imao. Na sljedećim izborima će dobiti 6-8 mandata i bit će im puno lakše koalirat. Dobit će svoje apanaže u javnim poduzećima i neće postavljat reforme za koje treba 2/3 većina.