Slavodobitnica lanjske Nagrade hrvatskoga glumišta redateljica Dora
Ruždjak Podolski ostvarila je ponovno lijep, mudar, zaigran, promišljen
i skladan mjuzikl u zagrebačkom Kazalištu Trešnja: “Svaki pas ima svoj
dan”.
Dramatičar Dubravko Mihanović posvećuje ga svom psu Arixu, ali u tom se
tekstu svi prepoznajemo iako su ponajvećma junaci kojekakvi psi, mahom
mješanci i uličari. Skladatelj Dinko Appelt neopterećeno je miješao
originalni glazbeni izričaj s country i blues motivima, čak je i vrlo
uspješno gradio reperske prizore koji nisu tek prilika za glumačke i
plesne predahe, već svaki song razvija radnju do neočekivana,
iznenađujućeg preokreta.
Mihanović zna što će i kako će s brojnim likovima koje je stvorio.
Roman Šušković Stipanović blistavom predstavom završava svoj
ravnateljski mandat, a tragove mjuzikala Zvjezdane Ladike neskrivene
nalazimo i u ovom “Psu” koji je lijepa uspomena na tu samozatajnu
učiteljicu i odgojiteljicu kazalištem i za kazalište.
Radovan Ruždjak zaigrao je s velikim i raspjevanim, snažnim ansamblom i
jedino je velika šteta to što se glazbenici poput Ante Mažurana ne
vide, jer muziciranju uživo nema nadomjestka. S “Psom” mogu suosjećati
svi naraštaji.
Ples i pjesma za sve naraštaje