Dolaskom cjepiva teorije zavjera nisu utihnule, naprotiv, samo stižu nove. No još prije godinu dana pisali smo o tome kako nakon ove pandemije više ništa neće biti isto, zapravo nesvjesni koliko će te najave zapravo biti proročanske. U osvit digitalnih COVID putovnica, jasno je, jednom izgubljene građanske slobode i prava teško da će se vratiti u onom obliku kakav smo imali prije. Baš kao što se nikad nisu vratile nakon 11. rujna.
“Novo normalno” već je postala otrcana fraza, jednako kao što se čini kao da smo osuđeni na uvijek nova “dva ključna tjedna”. Bilo da je virus namjerno ili slučajno pobjegao iz nekog laboratorija ili za sve moramo kriviti prehrambene navike kineskih svejeda, posve svejedno, nije bilo dvojbe da ćemo se morati odreći mnogo čega što nam se dan prije činilo kao nešto sigurno, nešto što nam više nitko ne može uzeti. Sad znamo da zapravo ništa nije zajamčeno, jer kad se naše ljudsko krdo nađe suočeno s nekim dovoljno uvjerljivim unutarnjim ili vanjskim neprijateljem, bio on izmišljen ili stvaran, naši psi čuvari spremno će nas utjerati u tor kako bi nas zaštitili. A mi nikad nećemo biti sigurni trebamo li im se klanjati ili ih proklinjati, pa ćemo malo raditi to prvo, pa malo ono drugo. No Stožer je već davno izgubio nevinost, aureola se raspršila, a povjerenje se više nikad neće vratiti.
U svjetlu svega toga, treba doista biti naivan pa povjerovati porukama iz EK da COVID putovnice neće biti preduvjet za kretanje. Formalno možda na početku i neće, ali jednom uvedene, sasvim sigurno će stvoriti temelj za podjelu na građane prvog i drugog reda. Oni koji ne budu imali potvrdu da su cijepljeni, bez obzira na to što možda pripadaju nekoj rizičnoj skupini, mogu očekivati da će za njih problemi potrajati mnogo dulje.
Odletjeli su kineski šišmiši, na njihovim krilima iz Bijele kuće odletio je i Donald Trump, Kina jača no što je bila prije pobjednički dolijeće iz pandemije, najmanje pogođena od svih svjetskih sila, a posjedovanje cjepiva danas je pitanje geopolitičkog statusa i prestiža, kao posjedovanje atomske bombe ili nosača aviona.
Već smo zaboravili da smo koronavirus nazivali kineski virus, sa zadovoljstvom se vrativši na staru dobru navadu nazivanja virusa po svojim susjedima. Još samo čekamo kad će se pojaviti i neki dovoljno opak hrvatski soj, kad već više nemamo mogućnosti stvoriti vlastito cjepivo. Hrvatska je, predvidljivo, na samom europskom dnu po procijepljenosti. Sve čekamo kad će nam u spas skakati braća Srbi sa svojim licenciranim Sputnjikom ili nekim kineskim cjepivom, kako god se ono zvalo.
A smijali smo se kad je Vučić na ruskom i kineskom pozdravljao Putina i Xija! Istina je, Biden je zbog Vučića vjerojatno već promijenio bravu na Bijeloj kući, ali Srbija je u ovom trenutku među prstohvatom najprocjepljenijih država na svijetu, iako to u ovoj fazi i dalje nije garancija da neće biti nekog trećeg, četvrtog ili petog vala. Dobra stara EU pak ni ovaj put nije zakazala u tome da svaki put iznova ‘omane’ u zajedničkim europskim politikama, pa se tako ponovno nije snašla ni u pravednoj raspodjeli cjepiva raznih proizvođača, a među njima Hrvatska se ponovno kladila na pogrešnog konja.
Veli hrvatski premijer da mu je iz današnje perspektive žao što nije naručio znatno veće količine cjepiva, ali napominje i da je bilo teško pogoditi tko će biti najbrži u registraciji i najuspješniji u masovnoj proizvodnji. Da, stvarno je bilo jako teško pogoditi da će Pfizer, koji je dva mjeseca prije završio ispitivanja, dobiti sve potrebne dozvole i masovnu proizvodnju pokrenuti prije nesretne AstraZenece koja se poslužila omiljenim trikom turističkih kompanija – overbookingom. Umjesto AstraZenece imamo tako AstruZenicu, odnosno bosanski lakat, iako je i dalje teško razabrati koliko je doista to cjepivo stvarno nesigurno, a koliko je sve to neka nova zavjera obavještajnih struktura ili konkurencije koja svoje cjepivo nudi po nekoliko puta većoj cijeni.
Naravno, nismo jedini koji su birali najjeftinije, no ponovno smo na začelju i pod repom EU, te iako smo izvukli kraći kraj, nemamo političke hrabrosti pobuniti se. Da nije Kurza, teško da bi Plenković podignuo glas. Što EU misli o nama, pokazala je još u trenutku kad je europsku agenciju za lijekove udomila u Nizozemskoj i tako dala bogatima još jednu prestižnu agenciju. Hrvatska im, naravno, nije bila dovoljno dobra, pa su je ostavili kratkih rukava. Nažalost, teško je ustvrditi da je to bila pogrešna odluka eurobirokrata, no to je samo ilustracija da se ne treba uzdati u hrvatsku pravicu te da u nekim situacijama treba uzeti svoju sudbinu u vlastite ruke te na vrijeme osigurati cjepivo iz alternativnih izvora koji nam se nude. Ako i na to nismo već zakasnili.
Uporno farmaceutskua industrija progurava zakone koji idu na ruku trgovini cjepivom. Tzv. Zelena karta je kao brojevi na ruci logoraša. Pobuna kreće iz Njemačke. Uskoro.