Subota 30. travnja
Europski pečat na Frljićevoj stražnjici
Tko će biti na gubitku a tko na dobitku odlaskom Olivera Frljića s mjesta intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana. pl. Zajca u Rijeci? Novinski komentatori pišu uglavnom o veselju s kojim je dočekan taj odlazak među Frljićevim političkim protivnicima, makar su i neki od njih razočarani njegovim prebrzim klonućem. Ali bit će da se najviše raduju glumci toga kazališta koji su prisiljavani da u predstavama, goli, na spolovilima i stražnjicama nose slike osvetniku Frljiću mrskih osoba, a među njima i svojih kolega glumaca. To fašistoidno nasilje o kojem se izrazito negativno govorilo i pisalo i u ljevičarskom kazališnom miljeu, zaštićen “političkom samovoljom riječkoga gradonačelnika kao lički medvjed”, priređivao je redatelj koji jedva radi išta drugo osim što upire prstom u nepostojeći fašizam u Hrvatskoj. Navodno je dao ostavku da bi Rijeku pripremao za projekt EPK koji će na estetiku njegove i Obersnelove stražnjice utisnuti i europski pečat.
Nedjelja 1. svibnja
Sindikalisti poručili vlasti: Možete gaziti radnike
Danas 1. svibnja glavne zvijezde bili su sindikalni čelnici Sever, Novosel, Matijašević i drugi. Manje-više uvijek iste gledamo ih i slušamo godinama, neke i desetljećima, kako se grčevito bore za svoje – masne plaće. Nikad ništa značajno nisu postigli, radnici od njih imaju samo štete, dobro ih plaćaju, a oni svojom jalovošću ni poslodavce ni vlast, s kojom su danomice u nekakvim pregovorima, ne mogu ni na što prisiliti. Kraj njih prolaze dugačke kolone otpuštenih, kolone zaposlenih ali bez plaće, kolone s minimalcem od kojeg se može samo crknuti. A oni se samo od prigode do prigode, a pogotovo 1. svibnja, oglašavaju s odlučnošću koja ni o čemu ne odlučuje, upućuju prijetnje kojih se nitko ne boji i izriču osude koje nitko ne čuje jer su svi od njih oglušili. Uz grah za koji se jagmi sirotinja kao za cjelogodišnjom povlasticom i uz sirotinjske fraze nitko tako kao sindikalni čelnici ne otkriva nemoć radnika poručujući bešćutnoj vlasti i poslodavcima da ih mogu gaziti još bešćutnije. I hoće, budite bez brige.
Ponedjeljak 2. svibnja
HAZU čuva sjećanje na komunističkog satrapa
Mediji su u posljednje vrijeme krcati hrvatskim znanstvenim procvatom. U Zagrebu je promovirano 330 novih doktora znanosti, u Splitu 65, a najavljeno je da će i HAZU uskoro imati sedamnaest novih akademika. U Akademiji je dodijeljeno i obilje nagrada znanstvenicima. Na dodjeli je predsjednik HAZU Zvonimir Kusić, najavljujući predsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera, rekao kako je on “četvrti akademik na toj funkciji nakon Vladimira Nazora, Vladimira Bakarića i Vlatka Pavletića”. Reiner je pak u govoru komentirao svoju kravatu sa slikom slona rekavši da je nije izabrao slučajno, jer: “Slon je životinja koja pamti. Moramo imati povijesno pamćenje. Narod koji se neće sjećati prošlosti, neće imati budućnost. HAZU je jedno od jamstava da se hrvatska povijest poštuje i čuva”. I tako, dok nam domovina u svim područjima tone osim u gomilanju titula doktora i akademika, dok se istinski stručnjaci i talenti sele u Njemačku i drugamo, najpoznatija imena HAZU, koju Kusić voli nazivati “najvećom konstantom, simbolom i savješću nacije”, zabavljaju se primjerima koji pokazuju kako se “hrvatska povijest poštuje i čuva”. Među ostalim i evociranjem uspomena na komunističkog satrapa Bakarića koji je ostao u slonovskom pamćenju HAZU.
Utorak 3. svibnja
Zašto ‘Novosti’ ne istraže nasilje Srba nad Hrvatima
Vijest kaže da je zato što su po zidovima u Zagrebu ispisivali ćirilicom “Vukovar je srpski” i četiri ćirilična slova “C”, policija uhitila Jurja L. O. (20) i njegovu prijateljicu N. L. (20) te ih prijavila zbog “kaznenog djela iz mržnje prema vjeroispovijesti i nacionalnom podrijetlu drugih osoba”. Optužba policije jako je teška i ne bih se složio da je riječ o kaznenom djelu, pogotovo što su prijestupnici bili pijani. Ali o takvim i još benignijim ispadima i grafitima koje čine i pišu Hrvati (što im se možda podvaljuje i podmeće) zaposlenica Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća i tjednika “Novosti” Tamara Opačić svake godine pravi i objavi “istraživanje” o “nasilju nad Srbima u Hrvatskoj”, koje onda odjekuje po medijima u cijeloj zemlji i, pogotovo, u Srbiji. Naravno, nasilje Srba nad Hrvatima ne istražuje. Pogađate odakle se to “istraživanje” u stilu velikosrpske i četničke propagande financira – iz hrvatskog proračuna.
Srijeda 4. svibnja
Vode nas Bruxellesu ropski odani vlastohlepci
Puni su mediji historijskih poteza vlasti. Mostovci su nedavno predložili rezanje troškova službenih mobitela i zrakoplovnih karata za dužnosnike, a sad su pripremili batinu za nerad pa će saborski zastupnici koji ne dolaze na sjednice primati minimalac. Koja okrepa za zemlju! Premijer Orešković će ukinuti neke državne agencije a neke će se spojiti. Bit će to sudbonosna ušteda! Ministar zdravstva Nakić, nakon poskupljenja dopunskog osiguranja, uvodi strogi nadzor nad troškovima bolnica koje će mu odsad svaki mjesec morati slati financijske izvještaje. Spasonosni vitamini za zdravlje nacije! I tako, mjera po mjera, i eto ti ispunjenja svrhe vlasti i sreće za državu. No kad će ti “reformatori” koji zabavljaju javnost štednjom sitniša, koji se gađaju troškovima službenih mobitela, te kukavice Orešković, Petrov, Karamarko i cijela Vlada smanjiti kamate bankama i obuzdati njihovu pljačku građana i gospodarstva? Kad će HNB iz servisa inozemnih profitera pretvoriti u nacionalnu instituciju? Kad će početi razmišljati o tome da nacionaliziraju i banke i prodane strateške državne tvrtke Plivu, Inu, Hrvatski telekom...? Kad će razjuriti uvozni lobi i tako stvoriti uvjete za hrvatsku proizvodnju i hrvatske proizvode? Kad će promijeniti zakonske odredbe o ovrhama u kojima se građanima otima jedina imovina a oni završavaju na ulici...? To nećete dočekati od Bruxellesu ropski odanih “domoljubnih” vlastohlepaca čije su imovinske kartice pune novca, stanova i luksuza. I koje vodi premijer sračunato poslan iz međunarodnog kapitala koji peruša Hrvatsku, bogati i poslušni plaćenik stranih gazda koji je bio na čelu budzašto otete nam Plive!
Četvrtak 5. svibnja
Hrvatske nule stvaraju dojam gušenja slobode
Sa stajališta demokracije i hrvatskih glasača zviždanje nekoliko članova Radničke fronte Kolindi Grabar-Kitarović na međunarodnoj konferenciji o slobodi medija u Novinarskom domu u Zagrebu mogao bi se nazvati – prosvjed nula. Kad pogledate rezultate proteklih izbora naći ćete podatak da je Radnička fronta na samo nekoliko mjesta u Hrvatskoj (južni Zagreb, Sisak) prešla nulu i osvojila oko 0,20 posto glasova, a na stotinama drugih mjesta su – nule. Međutim, divljačko ponašanje nekoliko njezinih članova prema predsjednici, uz transparent na engleskom “Hrvatska vlada ubija medije”, odjeknulo je daleko iznad njihove političke važnosti, a budući da je konferencija bila međunarodna, moglo bi imati odjeka i izvan Hrvatske. Tako i inače i u Hrvatskoj i u svijetu često potpuno beznačajne skupine i pojedinci stvaraju dojam o tobožnjem gušenju slobode medija, o ljudskim pravima i drugim atrakcijama za javnost. Tako se potvrđuje Lecov aforizam: Ne slažem se s matematikom, zbroj nula je prijeteći.
Petak 6. svibnja
Mamić i Bandić gori su i od komunista
Nemaju puno sličnosti sadašnji uspjeh Leicestera u Engleskoj i Dinamov 1982. Slični su jedino radost, veselje i slavlje. Sa silinom tih emocija može se mjeriti samo silina emocija poslije ratne pobjede, koju smo i osjetili. Uostalom, nogomet je igra koja se doživljava kao sudbinska bitka za opstanak, pa i za opstanak nacije, što je uvelike značilo i Dinamovo osvajanje prvenstva u Jugoslaviji, u kojoj je postojala “naredba” da ga zagrebački “ustaški” klub kao hrvatski nacionalni simbol ne smije osvojiti. Ali Maksimir nije punilo samo domoljublje nego i navijački eros sjedinjen s erosom blistvih Dinamovih igara. To jedinstvo uništio je Zdravko Mamić prisvajanjem kluba i divljaštvom s kojim tu grabežljivost brani. Odatle još jedna usporedba: Leicester kao najsiromašniji u ligi uspjehom oduševljava navijače, Dinamo kao najbogatiji u ligi uspjehom ne oduševljava nikoga. U komunizmu je Dinamo bio nošen na krilima publike, Mamić i Bandić su gori od komunista – oni su ta krila odsjekli.
>>Diktati Europske unije su nasilje, u EU je željelo manje od trećine Hrvata!
