Kulturna vijeća Ministarstva kulture koja je 4. srpnja prošle godine imenovao kratkotrajni ministar kulture Zlatko Hasanbegović nisu trajala ni godinu dana. Svoj su posao odrađivali samo devet mjeseci, jer je 7. travnja ove godine nova ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek donijela, formalnim jezikom govoreći, odluku o stavljanju izvan snage Odluke o imenovanju članova kulturnih vijeća.
Tako će već sljedećeg tjedna Ministarstvo kulture objaviti javni poziv za predlaganje članova kulturnih vijeća koji će biti otvoren dvadeset dana. I Hrvatska će dobiti kulturna vijeća u novom sastavu pa će o javnom novcu za potrebe u kulturi odlučivati ljudi po izboru Nine Obuljen Koržinek, a ne Zlatka Hasanbegovića.
Hoće li odluka ministrice Nine Obuljen Koržinek doliti ulje na vatru unutarhadezeovskih podjela, s obzirom na to da je i bivši ministar Hasanbegović još uvijek član HDZ-a? Hoće li neki članovi dosadašnjih vijeća javno protestirati zbog razrješenja? Hoće li u tome vidjeti neke skrivene političke, možda čak i osvetničke motive? Hoće li dio hrvatske političke scene sada dobiti svježu municiju za paljbu po ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, kojoj se maliciozno i minuciozno prati svaki korak?
Vjerojatno hoće, ali istini za volju, treba reći da je i Zlatko Hasanbegović za svoje kratke vladavine na tronu u Runjaninovoj ulici pošteno i uviđavno predlagao da članovi kulturnih vijeća odu sa svojih funkcija zajedno s ministrom koji ih je imenovao.
Uostalom, i on je jedan dio svog mandata morao raditi s vijećima koja je imenovala Milanovićeva ministrica kulture Andrea Zlatar Violić i to nije bio sasvim ugodan posao. Dapače. Frcalo je perje na sve strane.
Slično je prošla i Nina Obuljen Koržinek jer je morala potpisivati i one odluke kulturnih vijeća s kojima se intimno vjerojatno nije slagala, ali rokovi su pritiskali i vremena za neke veće intervencije nije bilo.
Za javnost koja baš i ne zna čemu vijeća služe treba reći da su ona savjetodavno tijelo ministrice u odlučivanju o raspodjeli novca za kulturne projekte.
Uveo ih je još esdepeovac Antun Vujić kao pokušaj demokratizacije odlučivanja u kulturi, ali s vremenom je utjecaj kulturnih vijeća smanjivan, a neki ministri baš i nisu bili impresionirani njihovim zaključcima pa su mijenjali njihove odluke, na što po zakonu i imaju pravo.
Očito, položaj i nadležnosti kulturnih vijeća treba još bolje i svrsishodnije normirati. Ako ministricu ne obvezuju njihove odluke, onda je njihov položaj podosta beznadan i suvišan.
A ako ministrica mora prihvatiti baš svaku odluku vijeća, kako onda može provoditi neku svoju politiku i opravdati glasove birača koji su nju ili njezinu političku opciju izabrali u Banske dvore? Stoga bi umjesto pojedinačnih jalovih polemika trebalo pod hitno razmotriti trebaju li nam uopće kulturna vijeća sa sadašnjim ovlastima.
I ministrica koja vrlo lako može postati talac vijeća koja uopće nije imenovala.
>>Emigranti” nisu roman o Udbi ili komunističkim zločinima, nego nježna priča o gubitnicima
