Poljska je od jesenas, nakon pobjede konzervativaca koje u stranci Pravo i pravda (PiS) okuplja bivši premijer Jaroslaw Kaczyński, opet postala europski tranzicijski hit. Ali, ovaj je put negativan primjer jer dokazuje kako su mogući retrogradni politički procesi čak i u donedavnoj perjanici tranzicije.
Dok su se u Hrvatskoj neki politički lideri, pa i bivši premijer, govoreći o prošlosti i budućnosti ustavnog sudovanja nadmetali tko će ispasti veća neznalica i/ili antidemokratski politikant prikazujući Ustavni sud nepotrebnom institucijom, svi ozbiljniji svjetski mediji naširoko i detaljno bave se poljskom krizom koju je neustavnim potezima izazvala i bivša i aktualna vlast. Imenovanjem “naših” i “vaših” sudaca te izmjenama zakona zaprijetili su paralizom rada poljskog Ustavnog suda, koji Kaczyński smatra uporištem svega što je naopako i smetnjom za politiku koju vode. To i nama u Hrvatskoj zvuči poznato i blisko. Naš Ustavni sud već godinama radi bez jednog, a mjesecima bez troje sudaca. Od Poljske nas dijeli svega 58 dana i aktualni saziv Hrvatskog sabora. Ne imenuju li barem jednog od deset sudaca, koliko bi ih trebali, sud ni formalno neće moći ocjenjivati zakone, kontrolirati izbore, referendume... Naime, u njemu će od 7. lipnja ostati samo šestero sudaca, a odluke i rješenja donose se većinom glasova svih sudaca, znači barem sedam sudaca s tim da ni tada ne bi mogli odlučivati ako bi samo jedan sudac bio “protiv” jer ih za odluku treba najmanje sedmero.
Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav prof. dr. sc. Robert Podolnjak, ustavnopravni stručnjak, od polovice veljače vodi političke razgovore na temu izbora ustavnih sudaca što, uz sve ranije uzaludne pokušaje, govori o kako je vrućem krumpiru riječ. Predložio je i formulu za izbor “pet – pet”, prema kojoj bi vladajući i oporba uz mogućnost veta izabrali kandidate, ali konsenzusa očito još nema jer onda ne bi tek sljedećeg tjedna bio objavljen natječaj za ustavne suce, već ranije. Venecijanska komisija, savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja, na posljednjoj plenarnoj sjednici izrazila je zabrinutost zbog kašnjenja. Podsjećamo, od deset aktualnih sudaca, četvero ih je na produljenom mandatu, što je ustavna iznimka. Pokušaj političkog ovladavanja poljskim Ustavnim sudom doveo je desetke tisuća građana na ulicu te uzbunio europsku i američku diplomaciju. Doduše, nadu budi što i kod vladajućih ima različitih pristupa pa je poljski ministar vanjskih poslova zatražio očitovanje Venecijanske komisije. Njezina stajališta o nekim ustavnim problemima poučna su i primjenjiva i na naše polemike o Ustavnom sudu.
Niska razina kulture
Već sama činjenica da se toliko medija i svjetska politička elita bave poljskim Ustavnim sudom kao jednom od stožernih demokratskih institucija sama po sebi govori o niskoj razini demokratske kulture u nas s obzirom na to da se čak ni političari koji se ne smatraju marginalcima ne ustručavaju postavljati pitanje treba li nam Ustavni sud. I to kad su na vlasti. Referirajući se na klevetničke izjave o poljskim sucima, Komisija je upozorila da one bez obzira na to dolaze li od predsjednika države ili članova parlamenta potkopavaju vjerodostojnost sudaca čak i ako ih formalno ne sprečavaju u ispunjavanju ustavne uloge.
Time se čini šteta državnim institucijama i državi u cjelini. Javna vlast ne uživa istu slobodu izražavanja kao pojedinci kojima nije povjerena javna funkcija. Osobito su nedopustivi osobni napadi na pojedine ili sve suce jer ugrožavaju poziciju sudstva i zahtijevano javno povjerenje i poštovanje, obrazlaže Komisija kao da su se bavili istupima Zorana Milanovića, Željka Jovanovića... I na našu aktualnu vlast odnosi se kritika koju je Komisija za političke aktere u Poljskoj izrekla citirajući svoj stav izrečen 2012. godine u slučaju Rumunjske. Riječ je o “zabludi demokracije” da većina može učiniti sve što želi jer je većina. “Demokracija ne može biti reducirana na pravila većine; većina je ograničena Ustavom i zakonom, prije svega u cilju očuvanja interesa manjine. Naravno, većina usmjerava zemlju tijekom zakonodavnog razdoblja, ali to ne smije pokoriti manjinu; većina ima obvezu poštovati one koji su izgubili posljednje izbore”.
Iako naša bivša vlast nije poštovala svoju oporbu kada je bez konzultacija s njima gurala prijedlog troje kandidata za Ustavni sud. Ipak, u Poljskoj se borba za prevlast u Ustavnom sudu odvija puno grublje. Stari, sedmi saziv poljskog Sejma imenovao je u listopadu prije izbora (25. listopada) petoricu sudaca, trojicu umjesto sudaca kojima je mandat istjecao u studenome, a dvojici u prosincu. S tim ciljem ranije su izmijenili zakon o ustavnom sudu. Imajući sve to u vidu, novi predsjednik države Andrzej Duda odbio je prihvatiti prisegu tih sudaca. Potom je i novi, osmi saziv Sejma, već 19. studenoga izmijenio zakon o ustavnom sudu, potom i poništio izbor “listopadskih” sudaca. Iako je Ustavni sud 30. studenoga preventivno tražio da zastanu s daljnjim radnjama, Sejm je 2. prosinca izabrao pet novih sudaca koji su te noći oko 1.30 sati prisegnuli pred predsjednikom države. Kad se razdanilo, Ustavni je sud zaključio da je bio ustavan izbor troje “listopadskih” sudaca umjesto onih kojima je mandat istekao 6. studenoga, ali ne i dvojice sudaca umjesto onih kojima je mandat istekao u prosincu. Ali, novoj vladi nije dano za pravo kad se pozivala na poljski ustavni običaj od 1997. godine kad je odlazeća većina prepustila novom sazivu Sejma da imenuje tri nova suca. Podsjećamo, o “ustavnom običaju” kod nas se govorilo vezano za problem mandatarova dokazivanja predsjednici države da raspolaže većinom saborskih mandata. Komisija je za Poljsku konstatirala da je prerano zaključiti kako je riječ o ustavnom običaju koji se razvija s vremenom i “odraz je normativne percepcije političkih aktera”. Ali, u svakom slučaju, tijelo koje je ovlašteno identificirati ustavni običaj Ustavni je sud, koji to 3. prosinca nije učinio, utvrdila je Komisija.
Obilježavanje bojama
U skladu s principom pluralizma, bivša vlast nije smjela lišiti novu mogućnosti izbora dvoje sudaca umjesto onih kojima mandat istječe u prosincu, kao što nova vlast mora poštovati izbor bivše vlasti. Komisija iznosi mišljenje važno za naše aktualne prilike: “Vladajuća stranka ne bi trebala biti u poziciji da imenuje sve suce po svom ukusu. Dakle, mandat ustavnih sudaca ne bi se trebao poklapati s parlamentarnim mandatima”. Uostalom zbog toga se mandati ustavnih sudaca (osam godina) ne poklapaju s parlamentarnima (četiri). Još 1997. godine Komisija je istaknula kako ustavna pravda, što se sastava tiče, mora jamčiti neovisnost u pogledu različitih interesnih skupina i doprinositi uspostavi sudskog tijela koje je svjesno tog pluralizma. Naglasak je na neovisnosti sudaca i njihovu poštovanju pluralizma, a ne na “reprezentaciji” stranačkih interesa. Tumačenje vladajuće većine u Poljskoj prema kojem je aktualna opozicija imenovala suce po svojoj želji te time narušila princip pluralizma, stav je Komisije, Ustavni sud svodi na još jedan parlamentarni dom. Delegaciji Venecijanske komisije vlast u Varšavi davala je prezentacije na kojima su suci obilježavani bojama kao da je riječ o parlamentarnim skupinama. Dok članovi parlamenta legitimno predstavljaju ideje političkih stranaka, sasvim je drugačija uloga sudaca. Njihova je dužnost biti nezahvalan prema tijelu koje ih je imenovalo. Može ih politička stranka nominirati i izabrati, ali suci nikad ne mogu predstavljati tu stranku. Kao suci su neovisni i odani Ustavu, tumači Komisija. Eksperti poljske vlade tvrdili su i da je prisega odlučna za valjanost imenovanja sudaca. Ali, za razliku od prisege zastupnika u parlamentu i članova vlade, prisega ustavnih sudaca nije regulirana Ustavom, već zakonom i nije bitna za valjanost izbora, već ima ceremonijalnu funkciju kao znak odanosti Ustavu. Suci su izabrani kad ih Sejm izabere, a ne kad prisegnu pa to znači i da su trojica “listopadskih” sudaca izabrana iako još nisu prisegnula. S tim u vezi Venecijanska je komisija u svome mišljenju izričito navela; “Ustavni sud je, a ne predsjednik države konačni arbitar u slučajevima koji se odnose na interpretaciju Ustava”, i svi u Poljskoj dužni su poštovati odluke Ustavnog suda te osigurati da se one provode. Tu moć Ustavni sud u Poljskoj, kao i u Hrvatskoj, crpi iz Ustava čiji je čuvar. To trebaju zapamtiti svi koji pitaju odakle Ustavnom sudu pravo da se postavlja iznad svih kao četvrti stup vlasti.
Bez pravne snage
Vladajući konzervativci u Poljskoj 22. prosinca donijeli su nove izmjene zakona radi uspostave “političke ravnoteže”, a zapravo su trebale paralizirati rad Ustavnog suda. Povećan je kvorum na od 13 od 15 sudaca, najstroži u Europi, te se traži dvotrećinska većina za odluku, što samo iznimno za specifično teške odluke imaju neki sudovi. Onemogućeno je i hitno rješavanje predmeta, među ostalim, i jer se moraju rješavati redom kojim stižu na sud. U ožujku je Ustavni sud te izmjene ocijenio neustavnima, s tim da nije primjenjivao ta nova pravila. Vlada je to ocijenila neustavnim i stoga odbila tu odluku objaviti u službenim novinama, bez čega nije na pravnoj snazi. Venecijanska komisija posve je podržala poljski Ustavni sud ocjenjujući da je potez vlade premijerke Beate Szydlo bez presedana i samo produbljuje krizu.
Objava i poštivanje odluka Ustavnog suda preduvjeti su za izlaz iz ustavne krize, ocjena je Komisije. Upozorili su i poljske vlasti da se odredbe o Ustavnom sudu ne mogu donositi preko noći. I naš je Ustavni sud trpio kritike što neke predmete rješava hitno, dok s nekima kasni. Za Komisiju striktno inzistiranje na kronološkom redoslijedu nije u skladu s europskim standardima. Pozvali su se na odluku Europskog suda za ljudska prava koji je još 1996. godine ocijenio da uloga Ustavnog suda kao čuvara Ustava traži od njega da ponekad razmotri i druge kriterije kao prirodu slučaja, njegov politički i društveni značaj.
Ustavni sud, ističe Komisija, mora biti u prilici prioritetno rješavati hitna pitanja ljudskih prava ili funkcioniranje ustavnih tijela kad prijeti blokada političkog sustava. Iako je mišljenje Komisije pravno neobvezujuće, ono obvezuje stručnim autoritetom, što su diplomacije EU i SAD-a jasno dale na znanje Poljskoj. I oporbi i vladajućima.
>>Poljska mora poštovati odluke svoga ustavnog suda
>>Sedam je razloga zašto suci Vrhovnog suda ne žele na Ustavni sud
Ako sam dobro shvatio, kada lijevi (liberali) postavljaju svoje suce to je OK jer krema EU zeli takve promjene. Kada dodju oni s druge strane onda je to revansizam i degradacija demokracije. Pa dobro da li smo zaista toliki id...i da to ne vidimo?