One tri milijarde kuna za nabavu nesuđene borbene eskadrile oko koje se uzbudila cijela Hrvatska, a koje bismo otplaćivali u deset godišnjih rata, sada izgledaju kao rasprava o sitnišu u usporedbi sa šokantnom cijenom koju ćemo morati svi platiti kako bismo jednom za svagda riješili pitanje Uljanika. A iznos je toliki da se danima u hrvatskoj Vladi nitko nije usudio objaviti ga niti su znali kako to učiniti. No šok se nije mogao izbjeći.
U javnosti se pojavio iznos veći od 10 milijardi kuna, koliko su procijenili konzultanti, a u Vladi su kazali da tek počinju pregovori o tome i izrazili nadu da će ipak biti manji. No bez obzira bilo to na kraju 10 ili “samo” sedam milijardi kuna, šok je isti, pogotovo što taj iznos mora biti podmiren iz državnog proračuna do kraja 2019.! I u toj kalkulaciji svima su nam vezane ruke, jer htjeli ne htjeli, otišao Uljanik izabranom strateškom partneru Debeljakovu Brodosplitu i talijanskom Fincantieriju ili se odlučili na njegovo potpuno gašenje, taj će nam račun doći na naplatu. I dok se cijela nacija živcira zbog te katastrofe, ima netko tko se ne živcira, naprotiv, nisu ni primijetili da se nešto zbiva.
Riječ je, naravno, o momcima iz Istarskog demokratskog sabora, čiji lideri, inače uvijek angažirani, sada upadljivo ne primjećuju što im se pred očima zbiva u nekoliko stotina metara udaljenom im Uljaniku, donedavnim njihovim najvećim ponosom. To je, naravno, zato tako što je propala opcija spašavanja Uljanika sa strateškim partnerom kojeg su oni zdušno podupirali, Dankom Končarom, zato što ne mogu nikako objasniti i ne žele se baviti nepopularnim poslom analiziranja kako su IDS-ovi Istrijani uspjeli cijelu Hrvatsku osiromašiti za oko milijardu eura, a naposljetku, 2019. je i izborna godina u koju IDS ulazi ambiciozno. Politički je vrh Istre, dakle, rješenje našao u ignoriranju i negiranju stvarnosti. To se najbolje vidi na njihovim profilima na Facebooku.
Donedavni politički i zaštitni znak Istre Ivan Jakovčić, koji i nakon kompromitacije zbog poslovnog odnosa s Končarom i dalje nije detroniziran sa svoje alfa-pozicije, bavi se intenzivno agrarnim temama. Ne objavljuje slike rascvjetalih austrijskih petunija kao ljetos kada su očajni uljanikovci prvi put izišli prosvjedovati na ulice Pule, no objavljuje božićno drvce od istarskog češnjaka i vodi kreativnu raspravu s poljoprivrednicima o održivoj zaštiti bilja. Zavičajni lider IDS-a, pulski gradonačelnik Boris Miletić, znatno je više angažiran na Facebooku, kao i u medijima.
No ne oko Uljanika, teme od koje IDS-ovci sada bježe, nego se radije bavi istarskim komunalijama i višom politikom u Hrvatskoj. Tako primjerice nije ni primijetio da je odabran novi strateški partner Uljanika, ali se istodobno angažirao oko održavanja Ucvirkenfesta u Puli. Za Miletića je to važan događaj jer, zaboga, riječ je ipak o – festivalu čvaraka, na kojemu Istrani, a tu su i uljanikovci, mogu omirisati 60-ak vrsta jela koja se u Istri spravljaju s čvarcima. Ne bavi se za njegov vladajući IDS ni drugom neugodnom temom, otporom Istrana prema koncesioniranju i komercijalizaciji do sada svima otvorenih pulskih plaža, nego se hvali kako je IDS pretvorio Pulu u još kvalitetnije i ugodnije mjesto za život i da je sve to dovelo do onog što je najvažnije, a to je porast broja rođene djece u “našoj Puli”.
Miletiću je ipak ugodnije govoriti o hrvatskim temama, a najradije o tome da u Hrvatskoj “buja fašizam”. Kao pripadnik Amsterdamske koalicije, priredio je i pravi manifest, pa kaže: “Pred nama je žestoka bitka između dvije Hrvatske i dvije Europe! Njihova je Hrvatska zatvorena, prepuna mržnje i straha, čiji su uzor zemlje koji dižu ograde, zatvaraju sveučilišta i vode rat protiv temeljnih ljudskih i građanskih prava. Naša je Hrvatska tolerantna, multikulturalna, ambiciozna i uspješna”.
Kako to da političar koji je još donedavno politički ucjenjivao Zagreb i u Banske dvore donio famozni non-paper koji počiva na nekretninskom, a ne na brodograđevnom biznisu u Uljaniku, sada popuje svima nama i očekuje glasove na izborima jer on predstavlja “ambiciozne i uspješne”. Pa koga on to povlači za nos? Da prije godinu dana on i IDS nisu politički stali uz već tada jasno neuvjerljivog strateškog partnera za Uljanik, stručnjaci kažu da bi račun za Uljanik bio za tri do četiri milijarde kuna manji. I umjesto da se pokrije ušima, Miletić će i dalje ocrnjivati Zagreb i tvrditi da sve što je dosad Vlada napravila oko Uljanika, “nakon godina totalnog nemara, jest da su odgovornost prebacili na lokalnu samoupravu”.
Budu li Miletiću ovo i predizborne parole, bit će čudo budu li za njegovu “ambicioznu i uspješnu” opciju glasali i njegovi “kozari”, kako uljanikovci nazivaju njegovu sve manje popularnu stranku.
Pogledajte intervju s Ankom Mrak-Taritaš: Vidjet ćemo može li se pokrenuti referendum o reviziji Vatikanskih ugovora
Buja u Hrvatskoj ljevičarski ekstremizam i laprdanje. Ovo je nešto za što se mora odgovarati. Kakav "fašizam"? O čem oni trabunjaju? Gdje toga ima? Naravno da ima pojedinih slučajeva kao i u svakom normalnom, slobodnom društvu. Pa u Izraelu imate židovske neonaciste. Pa šta. U Italiji ima 3-4 milijuna fašista, neofašista, itd. Šta to znači? Da je Italija fašistička država? Ne. Jer 55 milijuna Talijana nisu fašisti. To je slobodna država. To je normalna država. U kojoj ima i fašista. Jer je to slobodna država. Ali država nije fašistička upravo zbog toga što ogromna većina ljudi nisu fašisti. A ovo je jugo komunistički narativ. I to je činjenica. Pripadnici bivšeg jugo režima laju o tobožnjem fašizmu jel im ništa drugo nije preostalo. A to da mi to toleriramo i ne kažnjavamo na izborima govori kakav smo mi to narod i nacija. Poput šakala lete oko Hrvatska i kljucali bi ju i strvinarili gdje god stignu. A Hrvatska je realno, mirno, pristojno i pitomo društvo. Prepitomo. To nam je velika slabost. Jer puštamo neprijateljima da slobodno djeluju protiv države i naroda. Jer smo prepasivni, prepitomi, pretolerantni. I ne zagovoram nikakvo nasilje. To nije hrvatski. Samo izborno i društveno kažnjavanje. Ovakvi stavovi spadaju na margine društva.