Pun je Sabor nezamjenjivih ljudi. Koliko ih se samo prije dva-tri mjeseca vidjelo u fotelji u novoj vladi jer su smatrali da su nezamjenjivi, a sad se moraju zadovoljiti stolcem u pretrpanom parlamentu. Jer, došli su novi, baš kako je to, je li, narod i tražio. “Dosta nam je istrošenih političara, vrijeme je da dođu nove snage, dajte mjesta drugima...” I eto nam ih, tih drugih, koji će idućih dana vjerojatno skinuti Tinu Katanić s prvog mjesta najtraženijih osoba na Googleovoj tražilici.
A sve do jučer vladala je atmosfera napetog iščekivanja. Svako malo pojavljivala su se zanimljiva nova lica poput Ružice Vuković, koja je poručivala da je rođena za ministricu poljoprivrede jer dolazi iz štale pa će lako počistiti i izvjetriti one Augijeve koje su iza sebe ostavili bivši ministri. Bilo je tu još svježih lica, općinskih načelnika, gospodarstvenika i znanstvenika čija imena nismo ni stigli popamtiti. Ako bi se i snebivali ili sramili, mediji bi ih izvlačili iz anonimnosti. “Ajoj, pa kako su se baš mene sjetili!? Nemam sad vremena za izjavu, vozim auto na tehnički.” Nije kandidatura ono što su isplanirali kad su se tog jutra probudili.
Izredalo se tako, brat bratu, oko 150 kandidata! Ako ništa drugo, na vidjelo je izašlo da Hrvatska ima više stručnjaka nego što se mislilo. Bit će ljudi za koje možda niste čuli, koji nisu eksponirani, ali su stručnjaci, nabrijavao je atmosferu Tomislav Karamarko, a Božo Petrov obarao je, poput legendarnog skakača Bubke, iz dana u dan vlastite rekorde u disciplini preskakanja mikrofona. Strpite se, ponavljao je, nastojeći govoriti, a ništa ne reći. I on je jedno od tih novih lica, a upišete li njegovo ime u internetsku tražilicu, izlistat će vam se čak 432.000 tekstova i dokumenata u kojima je spomenuto njegovo ime.
Još malo i nadmašit će Petrov dugovječnijeg šefa HDZ-a koji je tek neki dan prešao pola milijuna. I tako, sad kada ih se napokon imenovalo, slijedi faza upoznavanja novih lica. Uzimanje anamneze. Gdje si bio, što si radio? Ili, kao na prvom spoju, ispipavanje i nastojanje da se iščačka što više korisnih informacija na temelju kojih će se odlučiti ima li tu kemije, ima li budućnosti. Kako bilo, nakon posljednjih parlamentarnih izbora i inovativnog popunjavanja vlade, na površinu su isplivali ljudi koje, da nije bilo pontonskog Mosta, vjerojatno nikad ne bismo upoznali. Utopili bi se u virovima onih koji su do jučer vjerovali da su nezamjenjivi. I to je već korak naprijed. Hrvatska jest mala zemlja, ali ne moraju se valjda u politič- koj areni izmjenjivati jedna te ista lica i njihova naličja. Treba, sportskim rječnikom, uvesti svježe krvi. Uostalom, i Zoran Milanović je prije četiri godine odnekud doveo Marasa, Zmajlovića i Hajdaša Dončića, o kojima se također malo znalo. A sad na “guglanje”... Tko je, pobogu, taj novi ministar graditeljstva?
E moji dragi novinari, lako vam je biti poznat kada u rukama imate "stroj" za kreaciju poznatih osoba - medije! Vi kreirate sliku stvarnosti, a volite reći da odražavate mišljenje javnosti! Kada slika te javnosti više nije onakva kakvu ste kreirali, tražite krivce. Pitate se gdje su drugi? Pa gdje su? Osobno znam podosta jako dobrih, kvalitetnih ljudi koji nikada nisu bili u medijima, a kamoli da bi bili poznati. Zašto oni nisu interesantni medijima? Zašto mediji ne tragaju za takvima? Tko upravlja medijima? Osobno sam trebao doći na jedan mediji u RH kao gost, oni me zvali u goste (nisam se sam pozvao!), da bi otkazali moje gostovanje jer sam, vidi vraga, bio (saznaše oni!) na jednoj liste na izborima! U isto vrijeme ti isti mediji su druge kandidate ugošćivali, a bili su na listama, a bogme nisu (?) "platili" taj svoj promidžbeni nastup. U to vrijeme, poznato mi je, nisu htjeli niti izvješćivaiti sa događaja gdje su se pojavljivali "(novi) kandidati" da ih slučajno ne bi narod prepoznao kao moguće nove "face"! Svesrdno se borite (novinari, redakcije, uredništva, tko li već?) da te "nove face" ne vide svjetlo dana. Možda više pasivno nego aktivno, ali Bogu svejedno!