Dio hrvatske javnosti i dalje je u stanju kolektivne histerije otkako je Tim imenovao svoj tim i stanje se vjerojatno neće nimalo utišati barem do izbora u SDP-u. Zapravo, vrhunac tek slijedi, a sasvim se sigurno neće automatski sam od sebe ugasiti kad ti izbori konačno završe. Hrvatska je zapravo još uvijek u predizbornoj kampanji, zarobljena slijepom ambicijom Zorana Milanovića koji ne preza od cijepanja nacije na dva dijela ako bude moguće, samo ako to njega ostavlja na čelu nečega. Bilo čega. I kako se nitko ne bi pozabavio onim što je on radio prethodne četiri godine. Do sada nijedna hrvatska vlada nije ovako organizirano dočekana na vile i motike, a jurišnici opozicije svojim bezobzirnim izjavama potiču masovnu paranoju. U očima uspaničenih putnika, osma ofenziva u punom je jeku, oko njih združenim snagama steže obruč bijela i crna garda.
Nakon što su četiri godine napadno šutjeli na vulgarno političko kulturkomesarstvo i diskrecijsku raspodjelu novca poreznih obveznika iz ruku Andree Zlatar Violić te na pasivnu rezignaciju Berislava Šipuša na posvemašnje odustajanje države od brige za kulturu te proračun koji nikad nije bio niži, neki su se tek sad sjetili podići svoj pravednički glas – histeričnim povicima na ministra koji do sada nije napravio još ništa doli raspustio povjerenstvo koje je ionako trebalo davno biti raspušteno.
Oreškovićevi ministri praktično se još nisu ni uselili u svoje urede, nisu još zapravo ni preuzeli svoje resore, a u medijima se naveliko govori gotovo isključivo o greškama nove vlade. Hrvatski mali denuncijanti sitnih duša rastrčali su se unaokolo dijeleći svoja vlastita tumačenja Hasanbegovićevih izjava iz treće ruke, pa se tako na koncu javio i neizbježni Ephraim Zuroff s još jednom od svojih ispada na temelju potpuno neprovjerenih navoda.
Nikad nije bilo lakše postati fašist nego ovih dana. Sam ne moraš ništa učiniti osim dovesti u pitanje službenu povijest SFRJ. I pritom uopće ne moraš spominjati II. svjetski rat, dovoljno je da kažeš da su se hrvatski i jugoslavenski komunisti svoj totalitarizam kamuflirali pod parolom antifašizma te da su njime opravdavali svoja zlodjela, represiju i nedemokratsku vladavinu – i eto te, dok ni ne kažeš “U-uu”, već su ti na čelo udarili žig. Jer u njihovoj uobrazilji ne može postojati nijedan drugi razlog za raskrinkavanje komunističkih zločina – osim da se relativiziraju zločini ustaškog režima. Naravno da to nema veze s istinom. Ustaše i komunisti nisu bili isti, ali jesu počinili zločine, kojima se država u skladu s realnim mogućnostima svakako mora pozabaviti.
Ako se može doći do pouzdanih popisa suradnika UDBA-e i KOS-a, onda njih i te kako treba objaviti. Ako trebamo javni popis branitelja, nema razloga zašto ne bismo objavili i popis agresora. Ne zato da bismo sad otvarali sudske procese ili da bismo odustajali od opće amnestije, nego zato da bismo poručili da takvi ljudi i njihovi zaštitnici danas ne mogu zauzimati ključne pozicije u hrvatskoj vlasti. Ili da bismo mogli prozvati one koji takve stavljaju na izborne liste! No, naravno, da se neće raditi nikakvi popisi političkih protivnika, tu priču potiču oni nečiste savjesti koji se na taj način žele sakriti u masi naivnih i paranojom potaknutih građana.
Ovom državom i dalje na svim razinama upravljaju ljudi koje je postavio Milanović, a oni među njima koji su politički imenovani moraju što prije političkom odlukom i otići. Ministri moraju imati timove kojima mogu vjerovati. I mora se točno znati tko odlazi, a tko ostaje. Ostaviti na čelu javnih poduzeća podobne političke kadrove dok se na natječajima ne dođe do novih bila bi vrhunska neodgovornost – treba barem privremeno imenovati vršitelje dužnosti. Jer ovi i u zadnjim trenucima izmišljaju radna mjesta kako bi svoje pouzdanike sigurno uhljebili, bez obzira na promjenu vlasti.
Što na čelu HRT-a ima tražiti čovjek koji je kao zadnji predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije politički imenovan za generalnog direktora Radiotelevizije Zagreb? Nije li to uz lex Perković bila zapravo najskarednija poruka, zvučna pljuska koju je naciji i svijetu opalila bivša vlada? Što na čelu javnih poduzeća imaju raditi ljudi koji to nikad ne bi postali da nisu bili članovi SDP-a i HNS-a? Mijenjajte to, a zatim na javnom natječaju odaberite najbolje i najsposobnije. Krajnje je vrijeme da ova Vlada konačno preuzme vlast, da počne vladati i donositi konkretne odluke. U prvoj godini mandata treba poduzeti vrlo odlučne poteze i, ako se i Most i HDZ budu natezali oko toga kome pripada koja kriška, baba s kolačima proći će kao da je nikada nije bilo. A tada će sve biti dvostruko teže.
>> 'Hrvatska se reformira u sustav u kojemu je ne samo antifašizam, nego i demokracija, floskula'
U moru medijskoga ludila i linča, konačno glas racionalnoga i poštenoga promišljanja. Zašto u VL nemamo više ovakvoga novinarstva?