Sjeverna Makedonija, u to nema nikakve sumnje, velika je žrtva iracionalne politike susjedne Bugarske, ali i licemjerja Europske unije, koja je Makedonce ostavila na cjedilu, baš kao i Albance, kolateralne žrtve bugarskog sukoba sa Sjevernom Makedonijom. Šefovi diplomacija EU dogovorili su još u ožujku prošle godine otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, ali to se, zbog apsurdne bugarske blokade, još nije ostvarilo.
Makedonci su zbog otvaranja pregovora pristali na brojne ustupke Grčkoj, pa i promjenu imena zemlje, no makedonska očekivanja ostala su neuslišena s obzirom na to da je nakon gotovo tri desetljeća duge grčke blokade, koja je okončana potpisivanjem Prespanskog sporazuma 2018. godine, uslijedila šokantna bugarska blokada, koja traje do danas. Europa je Makedonce doista dovela u nepodnošljivu situaciju, a to je i jedan od ključnih razloga teške pozicije u kojoj se zatekao i proeuropski premijer Zoran Zaev, koji je nedavno pretrpio težak poraz na lokalnim izborima, što je bila samo logična posljedica neotvaranja pregovora, unatoč teškim ustupcima na koje je pristao, koji su mu sada postali poput utega oko vrata. Zaev je sada u makedonskoj javnosti žigosan kao popustljiv političar koji je grabežljivim susjedima, najprije Grčkoj, a onda i Bugarskoj, ispunio sve želje na račun makedonskih nacionalnih interesa, pa i nacionalnog ponosa, a da pritom nije uspio ostvariti temeljni makedonski interes – početak pregovora s EU, što birači teško opraštaju. Greške koje je Zaev napravio, doduše, ne mijenjaju činjenicu da je aktualna bugarska blokada Makedonije vjerojatno najapsurdnija i najiracionalnija blokada neke zemlje u povijesti europskih integracija, ali to je Makedoncima slaba utjeha. Blokade aspirantica na članstvo od strane članica zbog bilateralnih pitanja nezaobilazan su dio proširenja Unije.
Međutim, takve su se blokade dosad ipak uglavnom odnosile na konkretne probleme. Slovenija je, dobro se sjećamo, blokirala Hrvatsku zbog razgraničenja na moru, Italija je blokirala Sloveniju zbog imovine esula, Austrijanci su blokirali istočne susjede zbog opasnih nuklearki, a Francuzi su cijelo jedno desetljeće blokirali Britance, i to zato što se tadašnji francuski čelnik, general De Gaulle, pribojavao da će Britanci u EU – a kasnije će se pokazati da je uglavnom bio u pravu – zastupati američke, a ne europske interese. Blokade koje se temelje na konkretnim pitanjima uglavnom su i rješive, dok je bugarska blokada Skoplja posve iracionalna, a zato i gotovo nerješiva. Blokada, naime, počiva na premisi da je makedonska nacija izmišljena nacija, odnosno da su Makedonci zapravo Bugari, što onda podrazumijeva da je makedonski jezik zapravo samo zapadni dijalekt bugarskog jezika. Apsurdnost bugarskih teza nedavno je pregnantno izrazio premijer Zaev, ironično zapitavši kako je moguće da su svi nastali od majmuna, a samo Makedonci od Bugara? Sofija zahtijeva da Skoplje promijeni svoje udžbenike i da Bugare prestane nazivati okupatorima, a od Makedonaca traži i da prestanu slaviti Josipa Broza i priznaju da su “izmišljeni” tek poslije Drugog svjetskog rata, u vrijeme kada je Makedonija bila republika bivše Jugoslavije, zanemarujući pritom činjenicu da je svaka nacija izmišljena tijekom procesa nacionalne identifikacije, pa tako i bugarska, ali i da trenutačan makedonski osjećaj nacionalne pripadnosti u ovom trenutku vjerojatno nije ništa slabiji od bugarskog.
Bugarska na dosad nezabilježen način zloupotrebljava svoje članstvo u integraciji kojoj se Sjeverna Makedonija želi pridružiti, pri čemu Bugarska ima pravo veta na svaku odluku Unije, što je jedan od razloga zbog kojeg se sve češće govori o ukidanju jednoglasnog odlučivanja kada je riječ o proširenju, s obzirom na to da blokade postaju sve destruktivnije, prijeteći potpunom blokadom nastavka proširenja Unije, ali i za ukidanje treba jednoglasna odluka svih članica Unije, što neće biti jednostavno ostvariti. Sudbina Sjeverne Makedonije u ovom je trenutku u rukama drugih, ponajprije Sofije, a onda i Europske unije, što je dugoročno neodrživa situacija za Skoplje. Stoga ne čudi što makedonski čelnici imaju velika očekivanja od predstojeće promjene vlasti u Sofiji, nakon nedavne neočekivane izborne pobjede dvojice bugarskih ekonomista, koji su studirali na Harvardu i osnovali pobjedničku stranku nepuna dva mjeseca prije izbora, prepoznavši želju bugarskih birača za promjenom.
Koliko su ta očekivanja opravdana? Sudeći prema kompliciranom odgovoru budućeg bugarskog premijera Kirila Petkova na pitanje o bugarskoj blokadi, iako bugarsku politiku očekuju velike promjene, zasad ništa ne ukazuje da bi Sofija ubrzo mogla deblokirati otvaranje pregovora Sjeverne Makedonije i Albanije. Problem, čini se, neće biti riješen bez snažnog pritiska izvana, a nadu budi najava aktivnije uloge Francuske u rješavanju ovog problema, kao i poruka Karen Donfried, pomoćnice američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena za Europu i Euroaziju, koja je u razgovoru sa Zaevom ovih dana poručila da je otvaranje makedonskih i albanskih pregovora u geostrateškom interesu Washingtona i američke vanjske politike. Makedoncima, dakle, i dalje ostaje samo nada.
