Kako je u ljudskoj prirodi da predviđa buduća zbivanja te sve ljude i pojave oko sebe smješta u neke kalupe, tako su zaredala upozorenja o sukobu među generacijama što ga je donijelo informatičko doba. Posebno su na tom terenu aktivne tvrtke koje se bave upravljanjem ljudskim resursima koje su uočile da je na američkom tržištu rada napokon zagospodarila milenijska Y generacija, ljudi rođeni nakon 1980. godine koji su udjelom među zaposlenima pretekli baby boom generacije. Boomeri su rođeni nakon Drugog svjetskog rata i sve tamo do sredine 60-ih godina, koje slovi kao razdoblje globalnog prosperiteta koje se vidjelo i po broju rođene djece. Bez obzira na kulturološke i vrijednosne razlike koje je nosilo sa sobom odrastanje u pitomijem obliku socijalizma, kakav je bio jugoslavenski, ili pak kompetitivnijem kapitalizmu, Hrvatska također ima brojnu baby boom generaciju jer se pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća godišnje rađalo od 80 do 100 tisuća djece. Danas smo pali na 39 tisuća! Bez obzira na krizu i probleme s nezaposlenosti mladih, hrvatski su baby boomeri odavno potisnuti od ostalih dviju skupina zaposlenika – takozvane X i najmlađe Y generacije. Na radnim se mjestima zadržalo samo 380 tisuća baby boomera, ljudi starijih od 50 godina, i o njima se u nekom širem društvenom kontekstu govori samo kao o novoj prijetnji mirovinskom sustavu jer su rođeni u razdoblju globalnog optimizma, kad se svijet oporavljao od užasnih gubitaka u Drugom svjetskom ratu i sa zanosom gradio nove odnose pa i rađao djecu.
Fleksibilan pristup
Psiholozi i sociolozi kažu da se poslodavci i zajednica općenito ne trebaju veseliti izlasku boomera iz svijeta rada, niti ga posebno poticati jer se radi o generaciji koja je odrasla u vedrom i pozitivnom okruženju, s manje igračaka nego što ih imaju ili će imati njihovi unuci, ali puni ideala, s prezirom prema autoritetima, radoholičari, timski igrači. Istina, radi se o generaciji koja je neko vrijeme bila u sjeni svojih roditelja veterana, ali su ušli u život punim plućima. Šezdesete su godine rock'n'rolla, hipija, ali i suočavanja s prvim krizama koje su obilježile X generaciju – ljude rođene nakon sredine šezdesetih pa do osamdesetih, koje je život zapravo manje mazio i od prethodnih i od budućih generacija. Ljude koji su sada u dobi od 35 do 50 godina mnogi su istraživači nazvali 'izgubljenom' ili 'nevidljivom' generacijom jer se nisu mogli izdići iz sjene ambicioznih i optimističkih boomersa, a k tome su odrastali ili došli na tržište rada u vrijeme prvih većih kriza, otkaza, inflacije i recesije. U X generaciji ima dosta individualaca dijelom i zahvaljujući tome što nisu bili centar svemira za svoje roditelje, pa su razvili samostalnost i usmjerenost na prijatelje. Moderni ih 'lovci na ljudske glave' rado zapošljavaju na menadžerskim pozicijama jer se znaju prilagoditi i imaju veliku sposobnost timskog rada. Ta srednja X generacija dominantna je na hrvatskom tržištu rada i trenutačno je kod nas zaposleno oko 600 tisuća osoba u dobi od 35 do 50 godina života. Ulaskom u 21. stoljeće istraživači su dosta vremena posvetili takozvanoj Y generaciji – milenijskoj generaciji, ljudima rođenima nakon 1980. godine koji su u SAD-u postali vodeća skupina zaposlenih, a kod nas zasad broji oko 480 tisuća radnika. To je prva generacija koja je odrasla u digitalnom dobu, a istraživači još nisu posve sigurni što će današnji dvadesetpetogodišnjaci ili tridesetogodišnjaci donijeti svijetu. S obzirom na to da su sve razvijene zapadne zemlje suočene s bijelom kugom, psiholozi su uočili da je budućnost svijeta na plećima razmažene djece koja u roditeljskom domu nisu često imali prilike čuti riječ 'ne', pa se tako ponašaju i u radnoj sredini. Ne vole autoritete, protive se uhodanim normama rada i ponašanja, nije im jasno zašto tijekom radnog vremena ne mogu odlutati pola sata ili sat vremena ili zašto moraju ostajati u uredu koliko i drugi iako su napravili sve što se od njih očekuje. Informatički pismeniji od starijih, milenijske su generacije naučile istovremeno djelovati na više fronta, pa brže svladavaju radne zadatke. Kome od roditelja nije skočila kosa na glavi kad su vidjeli svoje školarce kako istovremeno pišu zadaću, chataju i slušaju muziku? Ne vrištite, jer proizlazi da bi im ta osobina mogla priskrbiti solidnu karijeru. Pokazalo se da milenijski zaposlenici istovremeno mogu raditi više poslova, lako se prebacuju s jednog zadataka na drugi, općenito ne trpe zadane forme i strogoću, lako komuniciraju, ali više virtualno nego u stvarnom životu. Hrvatska se dijelom zbog tradicije, a većim zbog ekonomske krize nalazi pri vrhu zemalja u kojima se mladi ljudi prekasno odvajaju od svojih roditelja, no taj trend uočava se i na zapadu. Informatički napredna, milenijska su djeca psihološki lijena i ovisna o svojim roditeljima.
Dr. Elvira Mlivić Budeš, konzultantica za razvoj poslovnih vještina u Filaksu, koja kroz radionice i konzultantski posao svakodnevno komunicira s različitim generacijama zaposlenika, kaže da mlađe generacije zamjeraju starijima nedostatak fleksibilnosti i kreativnosti u pristupu poslu. Također, imaju osjećaj da odluke donose sporo, da informacije sporo teku, da se ne koriste dovoljno novim tehnologijama i da žele zadržati staro stanje, ne uzimajući u obzir kaotične promjene na tržištu. Također, ne osjećaju se ugodno kad stariji nemaju dovoljno povjerenja u njihove zaključke i prijedloge, već se odlučuju na već isprobane taktike i alate koji gotovo da više ne donose značajnije rezultate u poslovanju.
Naravno, imaju i stariji pregršt primjedbi prema svojim mlađim kolegama. – Starije generacije mlađima zamjeraju nedostatak discipline i vide određenu površnost u pristupu poslu. Čini im se da se mlađe generacije ne mogu fokusirati na značajne aktivnosti u poslu i nisu zainteresirani za konkretne rezultate. Daju im zasluge za pristup timskom radu, ali istovremeno vide brojne propuste u međuljudskim odnosima, odnosu prema nadređenima, kao i nedovoljno ljubaznom odnosu prema kupcima i klijentima. Također, stariji od mlađih očekuju nešto formalnije ponašanje, kao i odijevanje, a kroz to vrednuju i njihovu ozbiljnost i pristup poslu – ističe dr. Mlivić Budeš te dodaje da postoje načini da se premoste razlike između mlađih i starijih generacija koja očito postoji.
– Kruti ljudi nažalost vide samo negativnosti u tim razlikama, a ne vide i brojne prednosti i prilike koje nove generacije donose sa sobom, neopterećene starim poslovnim paradigmama – dodaje hrvatska konzultantica. Strani specijalisti za ljudske resurse ispisali su na stotine stranica tekstova posvećenih generacijskim razlikama među zaposlenicima, a u zadnjem desetljeću u fokusu su im upravo milenijske generacije jer na njima svijet ostaje. Stručna javnost u Hrvatskoj tom se temom zasad bavila samo usputno, a pionirski posao na tom području odradila je Milka Rimac 2012. godine, tada apsolventica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koja je svoj diplomski rad posvetila osobinama Y i Z generacije. Ta Z generacija je najmlađa podgrupa mladih rođenih oko 2000. koji, a njeno istraživanje pokazalo je da i hrvatski milenijci 'rasturaju' na društvenim mrežama, rade više stvari istovremeno, tolerantni su prema različitostima, a iako bi se to očekivalo, ne mogu se smatrati društveno odgovornijom generacijom od svojih prethodnika.
Mitovi nisu potrebni
Nije ni čudo da su nam djeca premalo osjetljiva na nepravdu kad odrastaju u društvu koje je imalo visok stupanj tolerancije prema svakakvim vrstama pronevjera, ponajprije javne imovine. Milenijske generacije ambiciju svakako imaju, ali uz tu ambiciju naša se djeca moraju nositi i s teretom velikih dugova koji im ostavljaju prethodne generacije, izazovima klimatskih promjena. The Economist zaključuje svoj tekst tvrdnjom da nijednu skupinu ne treba mitologizirati, a tvrtke trebaju biti svjesne da su individualne razlike između ljudi uvijek veće od generacijskih. Svaka dobna skupina sadrži introvertirane i ekstrovertirane pojedince, one koji visoko lete ili umjerene. Otkad je svijeta i ljudi, starije su generacije bile sumnjičave prema mladima, a Y generacija privlači pažnju jer ih stručnjaci za ljudske resurse još nisu do kraja shvatili. Najupečatljivije se o razlikama među generacijama izjasnio Centar za kreativno vodstvo koji je otkrio zajedničku, spomena vrijednu osobinu: bez obzira kad su rođeni i uz koje su velike društvene i ekonomske mijene odrastali, svi će naporno i vrijedno raditi dobiju li zanimljiv posao, priliku za napredovanje i dobru plaću.
>> 'Malo sam princeza, ali zato se borim dok ne dobijem što mi pripada'
>> Bez nove politike uvozit ćemo radnike iz Azije, Afrike i regije
Djelomično točno. Disciplina je ipak i svugdje potrebna, pa i u freelancingu, ili nekim kombinacijama poslova. Jedino što je drugačije je radno vrijeme - a kad se malo bolje pogleda, radi se cijeli dan i noć..klizno...za razliku od discipliniranog radnogog vremena ;) Dakle, poanta je - radi se 24sata, tako da tu disciplina gubi smisao. Nadam se da sam barem djelomično pogodio u srž vaše priče...