Trijumvirat prošle Vlade koji su činili HDZ, Most i nestranački premijer Tihomir Orešković zamijenila je Vlada HDZ-a i Mosta s HDZ-ovim premijerom Andrejem Plenkovićem. Političke okolnosti ovoj Vladi, primarno HDZ-u, ipak idu u korist. Sa 61 osvojenim mandatom, stranačkim premijerom i mogućnošću većine u Saboru i bez Mosta, HDZ ipak raspolaže jačim kartama nego prije godinu dana. Agenda novog vrha HDZ-a strateška je suradnja s Mostom pa se može očekivati da će njegovati to savezništvo koliko god to bude moguće. Najvažnije pitanje koje se nameće jest – može li se s Mostom surađivati i politički preživjeti četiri godine? Prošlu Vladu srušili su, zapravo, izuzetno loši osobni odnosi u Vladi. Tomislav Karamarko, tadašnji šef HDZ-a i prvi potpredsjednik Vlade, sigurno ni najmanje nije očekivao da će se dovedeni premijer Orešković “oteti kontroli” i voditi Vladu po svojim, a ne Karamarkovim zamislima iako je HDZ osvojio relativnu većinu na izborima, a Orešković postao premijer na zahtjev Mosta za nestranačkog premijera te uz HDZ-ovu podršku.
Umirujuće riječi bez sadržaja
Orešković je gotovo odmah sklopio savezništvo s Mostom, odnosno Božom Petrovom, a Karamarko je prekinuo komunikaciju i s Oreškovićem i s Petrovom. Karamarko je s Petrovom komunicirao preko posrednika, najčešće je u Petrovljev kabinet u Banskim dvorima slao ministre u koje je imao osobno povjerenje ne bi li mu prenijeli kako Petrov diše. U novoj Vladi nema Oreškovića, šef HDZ-a je i šef Vlade, ali Most i dalje ne odobrava šutke sve HDZ-ove poteze, nego se opet stječe dojam da su svojevrsna oporba u Vladi. Suradnja s njima ponovno nije lagana iako nema Karamarka i narušenih osobnih odnosa. Most je već reformirao prvu ključnu HDZ-ovu reformu poreza, a buku su podigli i zbog poreznog USKOK-a za koji u medijskoj galami oporbe, HDZ-ova partnera Mosta (opet svojevrsne oporbe) i novinarskih propitkivanja, zapravo, nije jasno je li se situacija za dnevnopolitičke svrhe ispolitizirala ili zaista ima razloga za galamu. Slušajući ministra financija Zdravka Marića – niti se porezni USKOK ukida niti mu se smanjuju ovlasti, slušajući SDP i Most rastura se organizacijska shema koja je bila funkcionalna i razotkrivala porezne prijevare. Prateći zadnje izjave Mostovih čelnika, dojam je da Most reterira jer ih je Marić uvjerio i dao im jamstva da će s poreznim USKOK-om sve biti u redu. Postavlja se pitanje čemu onda medijska pompa ako je Marić umirio Most s jednim ili dva razgovora na temu poreznog USKOK-a? I taj slučaj razotkriva paradigmu političkog djelovanja Mosta. Jedan naš sugovornik iz vodstva HDZ-a možda je najbolje opisao Mostovu političku agendu: Most politički opstaje samo na slabom, tj. slabijem HDZ-u. – To definira naše odnose. Što je HDZ slabiji, Most je jači i obrnuto. Zato ne čudi da moraju isticati slabosti naših poteza, pa tako i porezne reforme – komentirao je naš sugovornik.
Odgovor na pitanje hoće li Vlada HDZ-a i Mosta preživjeti četiri godine, promatrajući odnose dvaju partnera u prvih mjesec dana, znatno ovisi o tome s kim u HDZ-u razgovarate. HDZ-ovi ministri daleko su uvjereniji da će biti moguće cijeli mandat surađivati s Mostom, dok HDZ-ovi saborski zastupnici i članovi Predsjedništva koji ne sudjeluju u izvršnoj vlasti imaju posve drugačiji stav. Većina njih vjeruje da će se Vlada i većina u Saboru presložiti za najviše godinu, godinu i pol dana. Ali dajmo prvo priliku onima koji u Vladi sjede s Mostom, kažu.
– Odnosi ključnih ljudi HDZ-a i Mosta sada su daleko bolji nego što su bili u prošloj Vladi. Prije godinu dana odnosi, budimo iskreni, nisu ni postojali. Odnosi su ponovno kompleksni i mostovci su poprilično dvolični, jedno govore, a drugo rade. Ali ne sumnjam da bi i oni nas u HDZ-u jednako tako opisali dvoličnima. No sve je to umijeće političke igre – obrazložio je jedan HDZ-ov ministar. On je vrlo optimističan i drži da je budućnost Mosta i HDZ-a dulja od jednog mandata, ali smatra da je u svemu ključan prvi čovjek – premijer.
– Andrej Plenković kao prvi čovjek stvara atmosferu u Vladi. Vrlo je vješt u međuljudskim odnosima, nikoga ne favorizira, nije pristran, sve sasluša i uvažava – opisuje naš sugovornik. Kod više HDZ-ovih ministara primjetne su pohvale na račun Plenkovića kao šefa stranke i Vlade. S jedne strane, ministrima je najviše u interesu da Vlada opstane pa pohvale ne čude, s druge strane oni u operativnom smislu s njim najčešće komuniciraju.
– I kad dođeš narogušen k Plenkoviću, on te tako obradi da od njega odeš sretan iako realno nisi ništa riješio, još si možda i izgubio – opisao je jedan drugi HDZ-ov ministar. Plenkovićev stil drži vrlo zanimljivim, štoviše smatra da ima sedativan učinak na suradnike. Njegov stil jasno se razabire i kroz medijsko promatranje. Plenković je čovjek umirujućih riječi, ali često prazna sadržaja i ponavljanja fraza. Dojam je da količinom lijepo uobličenih rečenica, pa čak i političkim metajezikom, odvlači pozornost od suštine stvari. Pribjegava osnivanju raznih povjerenstava (za slučaj uhićenja u BiH, za Vukovar itd.) što jasno znači da za te situacije nema konkretna rješenja.
‘Marić je mudrijaš...’
Taj naš sugovornik kaže da su odnosi u Vladi s Mostovim ministrima korektni. Za Ivana Kovačića, Mostova potpredsjednika, kaže da je sasvim u redu, da ne govori previše, ali kad nešto kaže da je to na mjestu. Premijer Plenković, dodaje naš sugovornik, po njegovoj ocjeni s ministrom unutarnjih poslova Vlahom Orepićem ima vrlo korektan odnos. Taj ministar ni Mostovu intervenciju u poreznu reformu ne smatra spornom. Priznaje da su HDZ-ovci na Predsjedništvu stranke prešutjeli prijedloge poput ukidanja porezne stope od pet posto na kruh, mlijeko itd. pa je Most profitirao na tome što je uspio spriječiti da se ta stopa ukida, odnosno da poskupe osnovne živežne namirnice.
– I Marić je mudrijaš, traži više pa dobije što je u startu smatrao realnim. Prošlo je rasterećenje plaća i poreza na dobit tvrtkama, a smatram da kruh i mlijeko nisu ni smjeli poskupjeti – rekao nam je HDZ-ov ministar. Zanimljivo je da nitko od naših sugovornika ne ističe kao olakotnu okolnost to što Božo Petrov više nije potpredsjednik Vlade, nego šef Sabora. Štoviše, njegovo odsustvo iz Banskih dvora ne vide kao nešto što pojednostavnjuje odnose u Vladi. To možda i ne čudi jer je većina HDZ-ovih ministara iz prošle Vlade s Petrovom bila u dobrim odnosima. U prošloj Vladi veliki je problem bio nestranački premijer jer su ministri bili podijeljeni između lojalnosti Karamarku kao stranačkom šefu i Oreškoviću koji je vodio Vladu. Ministrima je sada lakše jer su u jednoj osobi utjelovljene obje funkcije, što je politički jedino ispravno i legitimno.
– Mora se znati tko je šef i šef mora imati autoritet. I ja kao ministar želim šefa koji će me usmjeravati i koji će određivati politički smjer – komentirao je naš izvor iz Vlade.
I dok su HDZ-ovi ministri poprilično benevolentni prema Mostu, u saborskom Klubu HDZ-a raspoloženje je sasvim drugačije.
Sve se češće čuju komentari da se s Mostom neće moći, prenose nam HDZ-ovi saborski zastupnici. Uostalom, i strategija Mosta, kako se kuloarski može čuti, ići će u smjeru da u Saboru “ispravljaju krive Drine” kada je riječ o zakonima koje će Vlada slati u parlament.
Svi sugovornici se slažu da Most već djeluje iz perspektive skorašnjih lokalnih izbora i da su njihovi brojni potezi u znaku tih izbora. Pojedini sugovornici smatraju da će s Mostom biti lakše ako na lokalnim izborima dobro prođe.
– Bude li im rezultat loš, bit će čangrizavi – smatra jedan visokopozicionirani HDZ-ovac. Također, drži da će Most stalno igrati toplo-hladno. S druge strane, Most u Vladi, ali ni u Saboru ne želi glumiti fikus. Niti se moraju slagati sa svim odlukama HDZ-a. Posve je očekivano, pa i legitimno, da iskorištavaju slabe točke HDZ-a i na njima profitiraju, ali sve mora ostati u granicama dobrog ukusa jer su ipak partneri tom istom HDZ-u.
Kohezija kad udari SDP
Plenković je pak i u pregovorima s Mostom, pa i na primjeru porezne reforme pokazao da je spreman popuštati. On bi to sigurno nazvao kompromisima, ali činjenica je da je HDZ naposljetku popustio i da Most ima predsjednika Sabora, da se reformira porezna reforma, ali i da se energetika izdvoji u Ministarstvo zaštite okoliša. U vrhu HDZ-a, još od predizborne kampanje, naglašavaju da je Most njihov strateški partner, a kombinacije s HNS-om bile su samo rezervna opcija za zastrašivanje Mosta. I nije nelogično da se Most, kao primarno konzervativnija i desnija opcija, pozicionira kao HDZ-ov partner, samo i u Mostu su svjesni da su kao politička opcija nastali kao protuteža HDZ-u i SDP-u, odnosno starim strankama. Komfor lagodne suradnje koju je SDP imao s HNS-om u slučaju HDZ-a i Mosta ne treba ni očekivati. No i Most mora biti svjestan da se moraju pozicionirati kao funkcionalna stranka s kojom je moguće politički surađivati i voditi Vladu. HDZ-ovci na terenu pak s nestrpljenjem očekuju kako će se Most postaviti u kadroviranju u javnim poduzećima. I to će biti oblik testa.
Dosad su HDZ-ovci iz županijskih organizacija prigovarali da je Most u nekim javnim poduzećima i lokalnim podružnicama u kojima su se dogodile promjene kadrova za prošle Vlade HDZ-a i Mosta i dalje zadržavao SDP-ove kadrove. Pritisak uoči lokalnih izbora, kada će i HDZ-u i Mostu biti glavni cilj da kadroviraju i zapošljavaju po tvrtkama kako bi motivirali svoje članstvo u lokalnim utakmicama, bit će sve veći. I HDZ i Most morat će pronaći način kako da prežive te izbore jer će na njih izaći odvojeno (praktički će biti suparnici), a da nakon njih suradnja u Vladi i dalje bude moguća. Osim toga, koliko god trenutačno i HDZ-u u Mostu odgovara rastrojeni SDP, toliko nedostatak jake oporbe dovodi do situacije da su si partneri u Vladi najveća oporba.
Nakon što SDP izabere novog predsjednika, ta bi činjenica mogla povezati HDZ i Most jer će SDP umjesto na stranačke poslove morati biti usmjeren na kritiziranje Vlade. Kada “vanjski neprijatelj” udari po Vladi, i HDZ i Most morat će biti sinkroniziraniji i čvršći u obrani vlastite izvršne vlasti. Novi predsjednik i SDP-u će dati vjetar u leđa pa se HDZ i Most ne bi smjeli iscrpljivati u međusobnim sukobima. Možda će im najveći problem biti ako SDP za predsjednika izabere Tonina Piculu jer će Andrej Plenković tada dobiti jednako umivenog, smirenog i elokventnog suparnika koji bi na poziciju u stranci, baš kao i Plenković, došao iz bruxelleske brigade. SDP bi s Piculom anulirao svadljivost i agresivnost Zorana Milanovića koja se preslikavala i na SDP. A u društvu umornom od podjela još jedan političar sedativna učinka dobro bi bio prihvaćen.
