U Rusiji je smijenjen čelnik Federalne službe za zaštitu (FSO) koja je odgovorna za sigurnost i život predsjednika Vladimira Putina. Čuvanje predsjednika nije ipak jedino čime se ta služba bavi: otkrivamo što je sve dopušteno najtajnijoj specijalnoj službi u Rusiji i čime se sve ona rukovodi.
Federalna služba za zaštitu (FSO) moćna je, višefunkcionalna i iznimno zatvorena organizacija. Teško da će se među ruskim sigurnosnim snagama naći organizacija tajnovitija od ove, a o njezinim se aktivnostima samo nagađalo. Ne postoje nikakvi javni podaci o njezinim operacijama niti ikakva javna izvješća. Na njezinu je čelu 16 godina bio general Jevgenij Murov, dugogodišnji suborac Vladimira Putina koji je, kao i ruski predsjednik, došao iz vladajućih struktura Lenjingrada. U četvrtak 26. svibnja predsjednik je smijenio Murova i na njegovo mjesto postavio njegova zamjenika, Moskovljanina Dmitrija Kočneva.
Štite i suce i svjedoke
Murov je razriješen dužnosti jer je dosegnuo dobnu granicu za državne službenike. U studenom prošle godine navršio je 70 godina, a mediji su dugo pisali o neizbježnoj ostavci. General Murov, jedan od najutjecajnijih ljudi u zemlji, na mjesto ravnatelja FSO-a došao je 11 dana nakon što je Putin postao predsjednik i svoju poziciju nikada nije izgubio. No sada je na red došao častan odlazak u mirovinu.
O novom se čelniku zna vrlo malo. Zna se, recimo, da je od kraja 2015. godine rukovodio službom sigurnosti predsjednika (dio FSO-a) i da je njegova supruga u 2015. godini zaradila 58,1 milijuna rubalja (oko 830 tisuća dolara), kako stoji u izvješću o prihodima. To je više od svih ostalih djelatnika tog ministarstva. No o strukturi kojoj je on sada na čelu, bez obzira na njezinu zatvorenost, ima malo više informacija.
FSO vuče korijene iz jednog od ureda KGB-a: državnog organa iz sovjetskih vremena s vrlo velikim ovlastima. Taj je ured bio odgovoran za sigurnost visokih dužnosnika kao što su to danas ljudi iz FSO-a. O ovoj njihovoj dužnosti – da štite “tijelo broj jedan” – najviše se zna. Već 15 godina postoje glasine da za predsjednikove najriskantnije nastupe (poput zaranjanja na dno Bajkala u batiskafu ili leta u borbenom zrakoplovu) FSO koristi Putinova dvojnika.
Ponekad su pripadnici FSO-a odjeveni u crne uniforme i u uhu nose mikrofon, ponekad su u civilnoj odjeći i gube se u gomili. Tu rade oni u koje se ima najviše povjerenja. Iako, ni njima nije strano iskušenje da uslikaju selfi ispred radnog mjesta i objave ga na društvenim mrežama, novinari su više puta naletjeli na takve fotografije, zajedno s osobnim podacima zaštitara FSO-a.
Oni štite ne samo predsjednika već i suce, svjedoke, dužnosnike i režimske objekte poput Kremlja i Dume. Međutim, to je samo jedna od njihovih brojnih zadaća (i mogućnosti) – FSO se pod generalom Murovom očajnički borio za nove ovlasti i status glavne sigurnosne službe Rusije sa svojim glavnim suparnikom – Federalnom službom sigurnosti (FSB). Čini se da je Murov u ovoj bitki pobijedio.
Upravo je posebna postrojba FSO zadužena za čuvanje Chegeta, odnosno “nuklearne torbe” koja se neprestano nalazi u blizini predsjednika i koja omogućava lansiranje ruskih nuklearnih projektila. U sustavu FSO nalazi se i “Kremaljska regimenta” zadužena za sigurnost Kremlja, ali to je i postrojba čiji pripadnici čuvaju počasnu stražu pokraj vječne vatre na Grobu neznanog vojnika. Ipak, možda najsloženiji i najtajnovitiji segment FSO-a je Spetssviaz, odnosno Specijalna komunikacijska i informacijska služba. Ovaj dio FSO-a svojevrsna je kriptografska obavještajna služba, ruski pandan američkoj NSA ili britanskom GCHQ, a bave se nadzorom komunikacija stranih obavještajnih službi kao i zaštitom informacijskih sustava i komunikacija ruske vlade. Ovo je i jedna od najmlađih grana FSO-a osnovana 2003. godine.
Sredinom 2000-ih FSO je zajedno s drugim specijalnim službama sudjelovala u žestokom sučeljavanju snaga sigurnosti iz najbližeg kruga ruskoga predsjednika. Do borbe je došlo ne samo za blizinu “objekta broj jedan” već i za kontrolu novčanih tijekova, imovine i resursa. Tijekom 2007. godine sukob je postao otvoren i o “ratu specijalnih službi” počeli su govori ne samo glavni mediji u zemlji već i sami čelnici resora.
FSO se sukobljavao i s FSB-om i s Uredom za predsjedničke poslove, pri čemu su “čuvari Putina” bili jači. Bitka se vodila oko državne imovine – Odjel za upravljanje imovinom bio je zadužen za sanatorije, građevinske i prometne organizacije, prehrambene kombinate za federalnu vlast, kao i za inozemne nekretnine države i desetke razvojnih projekata. Danas, prema Jedinstvenom državnom registru, nijedna predsjednička rezidencija nije navedena pri Odjelu za upravljanje imovinom već se vodi kao vlasništvo same Ruske Federacije ili FSO-a.
Među nezamjenjivom “imovinom” FSO-a je i s njom udruženo poduzeće “Ateks”. “Kći” FSO-a osnovao je Murov 2003. godine i odgovarala je za izgradnju objekata od federalnog značaja i rukovođenje državnim proračunom, distribuciju državnih ugovora i raspisivanje natječaja vrijednih milijune i milijarde.
No milijarde još nisu sve. FSO je kao specijalna služba gotovo svemoguća – njezini ljudi imaju pravo obavljati operativno-pretraživačku djelatnost, prisluškivati i ulaziti u korespondenciju, privoditi građane, pretresati domove i plijeniti automobile.
Prilikom zaštite državnih ureda i drugih režimskih objekata FSO-ovci su, naravno, odgovorni i za rute na kojima se ti objekti nalaze. Pod njihovom je kontrolom svaka 12. ulica u Moskvi, a oni koji su te sreće da u tim ulicama žive već tradicionalno imaju dosje.
Analiziraju rejting stranaka
Usput se FSO bavi sociološkim istraživanjima stanovništva. Naravno, zatvorenim. Ovi se podaci prikupljaju za vodstvo zemlje, a vjeruje se da se predsjednik, Vijeće sigurnosti i Vlada oslanjaju upravo na te podatke prilikom donošenja odluka. Rejtinzi stranačkih lidera, oporbe, monitoring socioekonomske situacije u regijama. Ako je netko od guvernera podnio ostavku u vezi s gubitkom povjerenja – najvjerojatnije to ima veze s FSO-om.
Ovi ljudi su, na koncu, odgovorni i za zaštićene šifrirane komunikacijske kanale.
