Malo primorsko mjesto Brnu u središnjem dijelu Korčule stigao sam popodne, u vrijeme ručka. Hrvatska europarlamentarka i potpredsjednica Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić primila me u svoju obiteljsku kuću upravo u vrijeme ručka, dok je pripremala hobotnicu. Pitam je je li joj riba često na jelovniku. Odgovara – barem jednom tjedno. – Moj suprug ulovi ribu, očisti je i ispeče. Ja sam zadužena za prilog.
Imate li svoj vinograd?
Nemamo, imamo masline. Vino ne pijem, a moj suprug ne želi raditi oko toga. Vinograd me uopće ne zanima. Kada budem imala više vremena, imat ću više vrta.
Ovih ste dana dali potporu Miroslavu Škori. Zašto?
Zato što Miroslav Škoro stoji iza onoga u što i ja vjerujem i čega se držim. To je bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. Vjeruje u Hrvatsku, u hrvatski narod i da zaslužujemo i možemo bolje. Kao europarlamentarki, drago mi je da i on želi Europu suverenih država.
Ne osjećate li da je danas Hrvatska dovoljno suverena država?
Ne onoliko koliko bi trebala biti. Ako je Hrvatska suverena država, onda treba braniti svoj identitet, kulturu i jezik. Kada nam drugi otimaju kulturu kao da je njihova, mi šutimo. Kada se napadaju građani Hrvatske, mi također šutimo. Umjesto da od tih koji ih napadaju tražimo dokaze, a ako ne dokažu, neka šute ili neka ih se kazni. Neki je dan veleposlanik Izraela rekao da u Hrvatskoj ima antisemitizma. Ako već optužuje jedan narod, onda neka to i dokaže. Dokaži ili šuti. Naravno, nismo mi anđeli, nismo najbolji, najljepši i najpametniji, ali ima jedna crta ispod koje se ne može nikome dopustiti da pljuje po Hrvatskoj.
Predsjednica vam više nije draga?
Kao osoba je sasvim u redu, ali očekivala sam više od nje kao predsjednice. Nije napravila ono što je najavljivala i za što se zalagala. Jednostavno, onaj tko se svima želi svidjeti, ne svidi se nikome. A upravo to ona sada radi.
Možda vam predsjednica više nije dovoljno desno?
Ne morate vi biti desno orijentirani, ali što je pravo je pravo, što je pravda je pravda, a što je istina je istina. Morate se ponašati kao državnik. Zamjeram joj što je u Hrvatsku dovela četnika Aleksandra Vučića koji je napravio budalu i od nje i od premijera. I tada je zbog njega četnika, žene, majke i udovice prozvala marginalcima! I kaže da bi ga opet pozvala. Što je on to napravio i koju je korist imala od toga što je on tu došao? Da sam ja bila tada na njezinu mjestu, rekla bih mu: Gle, došao si tu, napravio si budale od nas, imaš dva sata da napustiš Hrvatsku. A kada i ako se budeš jednom ponašao kao državnik, kao netko tko doista želi riješiti probleme između dviju država, sjest ćemo za stol. Dotad, idi u Srbiju i četnikuj koliko hoćeš.
Milanović je Vučiću znao opako odbrusiti dok je bio premijer.
Milanović ide u utrku kao “predsjednik s karakterom”. Zaboravio je napisati “predsjednik s teškim karakterom”! To bi ga dobro opisalo.
Zašto bi Škoro mogao biti bolji predsjednik od Kolinde Grabar-Kitarović?
Vjerujem da Škoro drži do Hrvatske, do hrvatske tradicije, hrvatskih vrijednosti i ne ide za tim da se nekome svidi. Podsjeća me na mene. Samo što ja bolje pjevam...
Predsjednica je prije govorila da je “za dom spremni” stari hrvatski pozdrav, a sad je promijenila stav. Mislite li da su na nju utjecali političari iz Europe da otupi desni stav?
Imamo mi puno većih problema od pozdrava “za dom spremni”. Ako je to naš najveći problem, blago nama. Kad meni netko iz Europe kaže za to, ja mu velim – imate vi puno većih problema u svojoj državi, pa ih rješavajte. Idu izbori i ona se htjela svima svidjeti, a ne možete se svidjeti svima. Ne vjerujem da je izvršen pritisak na nju, ali ako jest, onda je to još gore. Predsjednik treba biti čvrsta osoba koja ima svoje ja i koja se bori za ono u što vjeruje.
Škoro kaže da želi biti predsjednik svih Hrvata, a ne desne opcije. Zašto ste mu vi iz desne opcije odmah dali potporu?
Jeste li slušali njegov govor o najavi kandidature? Potpisujem sve ono što je rekao. Zašto mu ne bih dala potporu? Po mojem mišljenju, u Hrvatskoj ne bi trebala postojati ni ljevica ni desnica, već pošteni i nepošteni. Ja sam desnica jer volim Hrvatsku? Ja sam desnica jer vjerujem u Boga? Ja sam desnica jer želim Hrvatskoj najbolje? Pa i na lijevoj strani ima takvih. Ako mi se sviđa što netko govori, ja ću stati iza te osobe. Ali ako se u pet godina ta osoba promijenila i nije radila što je govorila, onda ću to i reći. Ali zašto bismo mi rekli – ne znamo kakav je Škoro, pa ćemo podržati ili Milanovića ili gospođu Grabar-Kitarović zato što su oni već tu, a Škoro je nešto novo? Zašto da ne probamo nešto novo?
A Kolakušić?
Tog čovjeka nisam upoznala i nadam se da ću ga sad upoznati u Europskom parlamentu. Po onome što sam čula – malo mi je čudan. On bi bio u EU parlamentu, pa ne bi bio. Pa bi bio predsjednik, pa ne bi bio jer bi bio predsjednik Vlade, pa ne bi bio jer bi bio ministar...
Kakav bi Milanović bio predsjednik?
Milanović je bio premijer i već znamo što bismo s njime dobili.
Što?
Isto što smo dobili i kada je bio premijer – ništa. Nije napravio ni dobro ni loše. Nije napravio ništa. Imao je predsjednika kabineta i samo su svaki dan smišljali nekakve nove latinske izreke i razmišljali o tome kamo će na ručak.
U Europskom parlamentu borili ste se za plavu ribu, a rekli ste da ćete to raditi i dalje. Ima li plave ribe na Korčuli?
U moru ima koliko hoćete, ali na Korčuli nema. Mala plava riba bila je dosta izlovljena, ali sada su naši ribari stali na kočnicu. Sada komuniciraju s Ministarstvom i znanstvenicima. Jedno vrijeme bilo je jako loše, ali sada se stanje s malom plavom ribom poboljšalo, pogotovo sa srdelom.
Zašto ste opet otišli u Bruxelles, svojedobno ste bili najavili da ćete se povući nakon jednog mandata. Zašto ne uživate u ovoj korčulanskoj idili umjesto što radite u EU parlamentu?
Zato što sam trebala završiti dijalog za malu plavu ribu. I to bi bila kruna moje karijere. Otišla bih, ali nisam to završila, zapravo nismo ni započeli. U meni je proradio inat kad su mi u Komisiji kazali da smo mala država i da nitko neće biti na našoj strani. Tada vam proradi inat i radite 24 sata dnevno da okrenete te ljude na svoju stranu. Meni je sada proradio taj inat i želim to završiti. Ali ne vjerujem da ću odraditi mandat do kraja.
Znači, postoji opcija da nakon izvjesnog vremena netko dođe umjesto vas, a vi ćete u mirovinu?
Naravno da postoji i ta opcija. Želim u mirovinu, i to čista obraza i da nemam nikakvih nezavršenih slučajeva.
Kada sam dogovarao intervju s vama mislio sam da ću doći u neku veliku raskošnu vilu okruženu apartmanima za iznajmljivanje, a ono obična kuća?
Pa što fali ovome? Ovo je skromna kuća. Ja mogu spavati samo u jednom krevetu, mogu voziti samo jedan auto, mogu sjediti samo za jednim stolom, mogu gledati samo u jedan televizor... Nisam ovdje da se pokazujem pred nekim, da pokazujem što imam. Dakle, ne žalim za onim što nemam, već uživam u ovome što imam.
Ima li na Korčuli droge?
Nažalost, sada je opet počelo. Ali sada ima drugih ljudi koji bi trebali nešto poduzeti, a ja ću im pomoći koliko mogu, ali prva da idem, ne!
Jeste li imali problema s lokalnim dilerima nakon što su zahvaljujući vama završili u zatvoru?
Imala sam problema, ali opet kažem, pomoći ću ako treba, ali prva neću ići. Imam 61 godinu i da sada trčim amo-tamo, nadgledam i skrivam se... Taman posla.
Kako je to utjecalo na vaš život?
Bilo mi je sve to jako stresno.
Imate li pištolj?
Naravno da imam.
Nosite li ga sa sobom?
Ovisi kamo idem. Nekad ga nosim, nekad ne. Imam dozvolu i za držanje oružja i za nošenje.
Biste li ga, kao bivša policajka, bili spremni upotrijebiti zatreba li?
Naravno, pa zašto nosiš oružje ako ga ne bi upotrijebio kad zatreba? Glupo mi je da netko nosi pištolj reda radi, a ne zna njime rukovati i boji ga se upotrijebiti. Što ga uopće onda nosi? Takvi mogu napraviti više štete nego koristi i sebi i drugima.
Nedavno je objavljena jedna vaša slika s ustaškom kapom.
Morate znati da je to bilo prije 40 godina. Tada je bila Jugoslavija. Kad sam otišla u Kanadu imala sam 15 godina i bili smo spremni boriti se protiv te Jugoslavije jer smo željeli Hrvatsku. U to doba su se ondje slavili ustaše i Pavelić. U Hrvatskoj se povela hajka protiv mene zato što sam prije 40 godina nosila uniformu ustaške mladeži u Kanadi, a ne vodi se hajka protiv četnika koji su nosili četničku uniformu prije 20-25 godina i još je uvijek imaju i nose i koji jesu četnici? Malo mi je to glupo. Mislili su da ću reći da to nije istina kako bi mogli reći da sam lažljivica. Zašto bih to negirala? Pa to je bilo prije 40 godina kad je bila Jugoslavija, i to u Kanadi.
U dijaspori je Ante Pavelić i dalje popularan. Zašto, s obzirom na to da je on Italiji predao Dalmaciju?
Vi znate kada je to prodano, kada je dogovoreno? Osim toga, kada je Italija kapitulirala, sve se vratilo nazad u NDH. Ali poanta nije u tome. Mi trebamo dijelom revidirati našu povijest jer smo od 1945. do 1990. slušali samo jednu stranu. I to što smo slušali nije bila istina. Kao što nije istina ni da je u NDH sve bilo krasno i bajno. Treba sjesti i riješiti tu povijest, provesti lustraciju i onda ćemo moći krenuti naprijed. A mi se i danas vraćamo na ustaše i partizane.
Je li za vas završena priča o ustašama i partizanima? Zašto ne priznate da je, na neki način, i Tito imao ulogu oko priznavanja Hrvatske?
Ma dajte... Tito je bio s Rusijom. I dobro znate kad su digli partizanski ustanak da je to bilo kada je Hitler napao Rusiju, a dotad su oni surađivali s Rusijom. Zato kažem da treba sjesti i tu povijest dijelom revidirati, ali dokumentirano. Kažu da mi ne možemo revidirati povijest? Pa znanstvenici istražuju neke lijekove i kažu da su dobri, a nakon pet ili 10 godina vidi se da su ti lijekovi ipak štetni. O svemu se može razgovarati, ali morate imati dokumente kad razgovarate. Kada napadaju partizane i ustaše, ja volim reći ovako: U Dalmaciju su došli Talijani, ubijali su i klali. Narod je htio braniti svoj dom. Jedina vojska tu bili su partizani. Narod je išao u partizane. Nisu oni ni znali tko su Staljin i Tito, znali su samo da moraju braniti svoj dom. Onda imate BiH i Liku gdje su došli četnici koji su klali i ubijali. Narod se okupio i išao braniti svoj dom. Jedina vojska tamo bili su ustaše. Da ste ih pitali tko su Hitler i Ante Pavelić, nisu imali pojma. Ti obični ljudi borili su se za svoj dom, nisu išli ratovati tisuće kilometara dalje. Pustite te ljude na miru. To su obični ljudi koji su branili svoj dom. A one koji su činili zločine i tjerali druge da ih čine, imaju ime i prezime. A svaka nevina žrtva, s bilo koje strane, nevina je žrtva.
Zašto desnica ne podnosi Plenkovića? Zar nije moderan europski političar koji uživa veliko poštovanje u svijetu?
Ja sam na početku vjerovala da će Plenković čvrsto uzeti uzde u svoje ruke, ali da biste to mogli morate prvo očistiti svoje redove. Ne može on govoriti o poštenju, a ima ministre i zastupnike koji su došli goli i bosi, a sada ne znam što sve nemaju. Prvo mora očistiti svoje, a onda krenuti u obračun s drugima. A on to nije napravio. Da li ne želi ili ne može, ne znam. Također, kao predsjednik hrvatske Vlade, kada ide van, mora se ponašati kao državnik. On je predsjednik samostalne države. Mora braniti Hrvatsku. Nisam Thompsonov odvjetnik, ali uzet ću za primjer kad su mu zabranili pjevati u Švicarskoj. Tada bi premijer trebao pozvati njihova veleposlanika i pitati ga u čemu je problem. Idemo vidjeti te pjesme. Ako on doista pjeva “ubij, zakolji”, mi ćemo ga zatvoriti. Ali ako pjeva o domoljublju, bogoljublju, u čemu je problem? Braneći Thompsona branite i Hrvatsku, branite sebe. I sada izgleda da smo mi samo neki koljači koji jedva čekamo da ubijemo Srbina, Židova ili Roma jer šutimo na sve te napade. Kada ide van, mora biti jači državnik.
Ne možete mu oprostiti Istanbulsku konvenciju?
Ako ćemo govoriti o zaštiti žena, onda ćemo govoriti na koji se način te žene može zaštititi. A nećemo li o tome govoriti kako ih zaštititi, onda im ni 10 rodnih ideologija, ili 30 kao u Kanadi, neće pomoći. Istina je i da sada možete biti što hoćete. Ako vam čovjek kaže da se osjeća kao ovan, morate ga i prihvatiti kao ovna. A nakon mjesec dana kada bude općio s ovcom, nećete mu moći ništa jer je on ovan. Pa valjda postoje neke granice ponašanja i nekakvi zakoni. Druga stvar, ako želimo doista zaštititi žene, zašto ih smještamo u sigurne kuće? Zar nije lakše maknuti luđaka iz kuće? Odvesti ga tamo gdje je 10 ili 20 muškaraca, pratiti ga na posao i nakon toga ga voditi negdje gdje uči kontrolirati svoju ljutnju.
Jeste li protiv Europske unije?
Nikada nisam rekla da sam protiv EU i da sam euroskeptik. Uvijek sam govorila da sam za EU, ali da još nismo spremni. EU nama treba biti sredstvo, a ne cilj.
Kakvo je bilo vaše djetinjstvo?
Imali smo šest jutara zemlje u Slavoniji. Kad sam imala pet godina, iz Bosne smo se doselili u Slavoniju. Bilo nas je šestero djece. Sjećam se da smo morali jako puno raditi i kopati i nismo imali puno. Ono što smo priskrbili tijekom ljeta i jeseni, jeli smo zimi i u proljeće. Odjeću sam nosila nakon tri starije sestre. Sjećam se, kada bismo išli spavati, po dvije sestre išle bi u jedan mali krevet. Kupili bismo svijeću, stavili ispod deke i tako se grijali.
Ima li neki događaj iz djetinjstva koji vas je odredio za cijeli život?
Nema. Kada smo se igrali kauboja i Indijanaca, ja sam uvijek bila šerif. Uvijek sam htjela dijeliti pravdu da bude pošteno i da nitko ne bude zakinut. I uvijek sam htjela biti milicajka. Sjećam se da su me, kada sam išla u 7. ili 8. razred, došli gledati neki ljudi iz Slavonskog Broda jer sam bila vrlo dobra u rukometu i mislila sam se time kasnije baviti. Ali sam nakon nekog vremena rekla mami kako sam ipak odlučila da ću biti milicajka. Mama mi je na to rekla da bi radije umrla nego da mene vidi kao milicajku. Naime, moj je tata bio puno puta u zatvoru kao hrvatski nacionalist i mami je bilo nepojmljivo da ja budem milicajka. Možete misliti, u ono doba biti milicajka, bila bi to sramota za našu obitelj.
Znači da ste zato i postali policajka, željeli ste ispuniti davni san?
S 15 godina otišla sam u Kanadu, 1974. Dvije godine živjela sam sa sestrom. Sama sam se školovala i sama išla u policijsku školu. Bilo je teško jer sam morala zarađivati za stan i hranu i školovati se. Nedjeljom sam išla u hrvatsku crkvu nadajući se da će me netko pozvati na ručak kako bih pojela pošten obrok, juhu, meso, salatu. Ponekad sam znala imati samo neki namaz što mi je nerijetko bio i doručak i ručak i večera. Ali sam završila školovanje i otišla u policiju i tada sam bila sretna. Policajka sam bila 16 godina. U početku, dok još nisam znala dobro engleski, radila sam na desku u stanici, zatim u prometu. Onda dalje po sposobnosti. Kasnije sam poželjela voziti motor. Dvije godine sam se natjecala za to, ali mi nisu dali i treću sam godinu pitala svog načelnika zašto. Odgovorio mi je da ne mogu voziti motor jer sam žena. Rekla sam – ja sam žena za vožnju motora! Ne date mi da vozim motor, ali kada se negdje potuku, prvu me šaljete da rješavam stvari! U lice sam mu sve to rekla iako sam dotad doživjela mnogo seksističkih napada i prošla svašta, ali nikada se nisam tužila, no taj put rekla sam da ću se žaliti. Tada mi je rekao da ćemo otići u garažu, polegnuti motor i ako ga uspijem podignuti, dopustit će mi da idem na tečaj. Bili su to teški motocikli. Kazao mi je da ako nekamo idem na teren i sruši mi se motor, što ću ako ga ne mogu dignuti? Meni su već prije dečki pokazali trik kako podignuti motor u slučaju da padne. I otišli smo u garažu, on je polegnuo motor, a ja sam ga odmah dignula i morao me poslati na tečaj.
Kako su izgledala uhićenja? Jeste li ikoga izmlatili?
Pa morala sam nekoliko puta. Imate svakakvih ljudi, ne znaju prestati se tući kada im kažete da prestanu i da vas slušaju. Onda počnu napadati i tući vas, pa se morate braniti. Jednom smo partner i ja razdvajali dvojicu koja su se tukla. Jedan od njih okrenuo se prema meni prijeteći da će me lupiti u glavu, ali kako sam se izmaknula odalamio me jako po ramenu. Odmah sam uzvratila i razbila mu nos da mu je krv šiknula po meni pa sam još morala pisati i izvještaj da dobijem novu košulju. Tada sam ga doista izmlatila. Ubrzo je došlo i pojačanje i kad su me vidjeli tako krvavu pomislili su da me ubo nožem. Skočili su odmah na njega, a ja na njih da im objasnim i odvratim da ga ne prebiju... Bilo je svakakvih slučajeva. Kanadska je policija izuzetna. Ako nešto dobro napraviš, nagrade te, a za loše stvari odgovaraš. Ono što je uvijek krasilo taj posao je to da smo se uvijek lijepo družili.
Može li Hrvatska jednog dana biti poput Kanade – s jedne strane bogata, a s druge strane miroljubiva i tolerantna, tako da prima migrante i daje im posao, baš kao što je i Kanada primila vas?
Hrvatska i jest tolerantna zemlja. Da nije, ne bismo imali četnike na visokim funkcijama kao što su pomoćnici župana itd. Mi jesmo tolerantni, samo nas previše gaze. Jer ako netko ovdje nešto hoće, a ne dobije, odmah su Hrvati ovakvi i onakvi, a Hrvati samo šute i povuku se. Hrvatska je izuzetno bogata zemlja. Ne zaboravimo da smo ratovali i izgubili mnogo toga. Gradimo svake godine, krade se puno, ali opet se živi. Zamislite da svi pošteno radimo i da nitko ne krade, kako bismo živjeli? Što se tiče migranata, ja sam u Kanadu ušla legalno, s dokumentima, i svi su znali tko sam, što sam i odakle sam. Znam da ljudi traže bolji život, ali kako da mi znamo da među njima neće biti i kriminalaca. Idemo mi tim migrantima na Bliskom istoku napraviti slobodnu zonu. I tamo neka ispune molbu za državu koju žele, a ne da ilegalno i bez dokumenata prelaze granice. I onda ćemo svima naći posao. Oni moraju raditi, a ne očekivati socijalnu pomoć. Kad sam ja došla u Kanadu, morala sam raditi. Pravilo je bilo – ili radi i živi, ili umri od gladi.
Zašto desničari vole Trumpa koji s jedne strane ne podnosi Europu i Europsku uniju, a s druge strane koketira sa Saudijskom Arabijom koja je izvorište najgoreg islamskog terorizma i gotovo svih nevolja?
Donald Trump nije mi idol, ali volim što svakom kaže što misli. Njegov je problem što je prije svega gospodarstvenik i navikao je na svoj način komunicirati s ljudima. Zamjeram mu što nema bolje savjetnike jer on primarno nije političar. Da ima bolje savjetnike, bio bi odličan.
Kako biste željeli proživjeti starost? Na putovanjima ili namačući noge u plićaku s unucima?
Naše more sam prvi put vidjela 1991. Bili smo previše siromašni da bismo išli na more. A kad sam otišla u Kanadu nisam 16 godina mogla doći doma. Prvi put sam u Hrvatsku došla 1990., a 1991. prvi put vidjela more. Želim sa suprugom sjesti u auto i obići cijelu Hrvatsku.
Možete se sa Ružom slagati ili ne slagati, no ona je rijetko poštena političarka.