rat protiv droge

Narkokarteli u sedam godina ubili 60.000 ljudi

SEDENA (1)
Susana Gonzalez/dpa/ef/DPA/PIXSELL
10.09.2013.
u 17:02

Dekapitirana i obješena tijela, otmice, iznude, silovanja... Tako izgleda svakodnevni život u Meksiku, državi preko koje u SAD mjesečno dolazi i do 20 tona kokaina. Sukob vlasti i kartela sve je krvaviji i, iskreno, ne nazire mu se kraj

Fokusirat ću se na smanjenje nasilja, a broj ubojstava smanjit ću za 50 posto. Obećao je to Enrique Peña Nieta, čovjek pred kojim je početkom prosinca 2012., kada je postao predsjednik Meksika, bio uistinu težak, usudili bismo se reći, i gotovo nemoguć zadatak. Jer, iako Meksiko službeno nije u ratu, to je zemlja u kojoj se već gotovo sedam godina svakodnevno vrlo brutalno i krvavo ratuje. Masovna ubojstva, otmice, silovanja...

Dekapitirana i izmasakrirana tijela obješena po mostovima te izložena po ulicama gradova, kao snažna poruka i upozorenje svima onima koji se usude ustati protiv gospodara života i smrti u Meksiku. A ti su gospodari života i smrti, kojima meksičke vlasti godinama ne mogu ništa – narkokarteli.

Organizirani i naoružani

Dobro organizirane i teško naoružane kriminalne organizacije koje broje desetke tisuća članova te godišnje na trgovini drogom, prema procjenama Američke agencije za borbu protiv narkotika (DEA), zarađuju između 19 i 39 milijardi dolara, znatno su moćnije od korupcijom premrežene zemlje i njezine vojske, policije i administracije. Da je tome tako, svjedoči i stravičan podatak da je od 2006., kada su službeno počeli meksički narkoratovi, u toj zemlji ubijeno 60.000 ljudi. Te je godine, naime, tadašnji meksički predsjednik Felipe Calderon objavio rat narkomafiji rasporedivši gotovo 45.000 vojnika po ulicama meksičkih gradova. Koliko je taj potez bio pametan, teško je reći, no Meksiko je od tada praktički u nekoj vrsti građanskog rata. Jer u krvavim razračunavanjima najmoćnijih kartela – Los Zetasa, Zaljevskog kartela i kartela Sinaloa – ne umiru samo narkobossovi i njihovi pobočnici, već su žrtve, obično vrlo brutalno ubijene, počesto i civili.

Calderonova taktika vojno-policijskog oružanog napada na kartele, prema mišljenju sadašnjeg meksičkog predsjednika Niete, nije polučila nikakve rezultate, već je samo dovela do eskalacije nasilja. I upravo zbog toga, postavši prvi čovjek Meksika, Nieta si je kao prioritet postavio borbu protiv narkokartela te prije svega – promjenu taktike. A ta je taktika, po svemu sudeći, počela davati konkretne i opipljive rezultate jer su od polovine srpnja do danas uhićeni Miguel Angel Trevino, šef najozloglašenijeg i najbrutalnijeg kartela Los Zetas, Mario Ramirez Trevino, šef Zaljevskog kartela, kriminalne organizacije koja se smatra najstarijom u Meksiku, te Albert Carillo Fuentes, jedan od vođa kartela Juarez blisko povezanog s Los Zetasima. I dok je Fuentes po nekim izvješćima manje bitna karika u kartelu koji vodi njegov brat, uhićenja druge dvojice mogla bi prema nekim procjenama dovesti do tektonskih poremećaja na meksičkoj narkosceni. Jer Angel Trevino (43) čovjek je čije su se ime u Meksiku bojali i glasno izgovoriti i smatra se osobno odgovornim za ubojstvo najmanje 265 ljudi. A koliko je kartel kojem je Angel Trevino bio na čelu od listopada 2012. brutalan, svjedoči i masakr iz 2011. kada su u San Fernandu ubili i u masovne grobnice zakopali 193 osobe koje su prethodno otete ili su izvedene iz autobusa da bi bile brutalno mučene i usmrćene. Što se pak tiče Marija Ramireza Trevina, koji je uhićen sredinom kolovoza, on je bio na čelu Zaljevskog kartela, kriminalne organizacije koja se na neki način može smatrati pokretačem pa i osnivačem svega onog što se danas događa na meksičkoj narko-mafijaškoj sceni.

Počeli s alkoholom

Jer Zaljevski kartel osnovan je još 30-ih godina prošlog stoljeća, a iako se danas, kao i većina kartela, primarno bavi trgovinom drogom, u to im vrijeme to nije bio osnovni posao. Naime, iskoristivši vrijeme prohibicije, Zaljevski je kartel krijumčario alkohol u SAD, a kada je prohibicija ukinuta, prebacili su se na ilegalne poslove povezane s kockanjem, krađama automobila i prostitucijom. No s vremenom shvaćaju da im to ne donosi zadovoljavajući profit pa se 70-ih prebacuju na trgovinu drogom i u tome postaju više nego uspješni. Naime, u to vrijeme neprijeporni bogovi trgovine drogom, prije svega kokainom, bili su kolumbijski karteli. S jednim od najvećih, kartelom iz Calija, Juan Garcia Abrego, tadašnji šef Zaljevskog kartela, ispregovarao je nabavu kokaina iz Kolumbije koji je zatim distribuirao dalje, uglavnom u SAD. Kako je Zaljevski kartel ubrzo, prema procjenama DEA-e, u SAD počeo slati 20 tona kokaina na mjesec, da bi posao što bolje išao, Garcia Abrego je duž sjeverne meksičke granice napravio skladišta za čuvanje tona kokaina. No problemi su nastali kada je 1996. Garcia Abrego uhićen. Kao i obično u takvim situacijama, uslijedila je krvava borba za upražnjeno šefovsko mjesto, a iz svega je kao pobjednik izašao Osiel Cardenas Guillen. Prvo što je napravio bilo je da na svoju stranu prevede 30-ak dezertera iz elitnih postrojbi meksičke vojske čiji je posao bila upravo borba protiv narkokartela. Ti bivši elitni vojnici nakon promjene strana postali su oružano krilo Zaljevskog kartela i prozvali su se Los Zetas. Posao im je u početku bio štititi Guillenovu poziciju u organizaciji, a kada je Guillen postao neprijeporni šef i vođa najutjecajnijeg kartela u Meksiku, proširio je ovlasti Los Zetasa počevši ih koristiti u obračunima s drugim kartelima. Zaljevski kartel i Los Zetasi postali su tako najmoćnija narkoorganizacija u Meksiku, što je neminovno dovelo do sukoba s kartelom Sinaloa, za koji je DEA smatrala da je najveći kartel u Meksiku jer su kontrolirali najveći broj saveznih meksičkih država. Pokušavajući se obraniti od pretenzija konkurenata, i Sinaloa je osnovala svoje vojno krilo – Los Negrose, no oni u obračunu s vrhunski uvježbanim i bolje opremljenim Los Zetasima nisu imali šanse. Najkrvaviji sukobi odvijali su se 2004. (zbog čega neki analitičari tu godinu smatraju početkom meksičkih narkoratova, nap. a.), što je u konačnici rezultiralo pobjedom Los Zetasa i preuzimanjem Sinaloinih poslova i teritorija. Ta pobjeda kao da je pojačala glad za moći bivših elitnih specijalca, što je rezultiralo razilaženjem između Zaljevskog kartela i Los Zetasa 2010. Nakon toga su stari saveznici postali ljuti neprijatelji, bivši neprijatelji postali su saveznici, a Meksiko je ušao u novu, neviđeno krvavu i brutalnu spiralu smrti čiji se kraj ni približno ne nazire.  

>> Oružana banda ukrala tijelo vođe meksičkog narkokartela Zetas

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije