Bez obzira na to kakav stav imali o abortusu, osjetljivom bioetičkom pitanju, nedopustiv je čin aktivista inicijative “40 dana za život” koji su pozvali svoje simpatizere da se odazovu molitvenom skupu ispred vukovarske bolnice kako bi odgovorili jednu ženu od pobačaja ili pomogli joj, kako oni misle, da izabere život. Malo što kao pitanje abortusa danas izaziva takve prijepore u društvu, ne samo u Hrvatskoj, zbog čega se i Europski sud za ljudska prava odbija eksplicitno izjasniti o abortusu i je li embrij život, jer čeka da društvo postane zrelije za raspravu o tome.
Ustavom je zajamčeno pravo na slobodu mišljenja i govora te prolife aktivisti imaju pravo na svoj stav o abortusu, ali nemaju pravo poput moralne policije čekati dolazak neke žene u bolnicu uz fanatično opravdanje da žele učiniti dobro djelo. I molitva tada može biti nasilan čin, jednako kao što se nekomu uz lijepe riječi mogu napraviti nezamislivo ružne stvari. Samo žena koja se odlučila na abortus zna u kakvim je okolnostima to odlučila i nitko je nema pravo prozivati za to u zemlji u kojoj je abortus zakonom dozvoljen, niti biti njezina savjest. Ona će se sama teško ili lako nositi sa svojom odlukom, koju je možda donijela brzo ili joj je bila jedna od najtežih, no nitko od nas stranaca u njezinu životu to ne može niti treba znati.
Ako je podatak o toj ženi aktivistima dao netko iz bolnice na nedopustiv i bešćutan način prekršio je Zakon o zaštiti prava pacijenata što je za svaku osudu.
>> Okupljanjem u Zagrebu podržale Poljakinje koje se bore protiv zabrane pobačaja
Neke se ipak predomisle i okrenu..mogu imati grižnju savjesti kad vide molitelje, ali što je s nerođenim djetetom? Tko štiti njegova "prava"?..Pa nitko..jer ih ono ni nema. Njega se smije čupati, strugati, jednom riječju, ubiti..pa ako se ipak koja ženaena okrene i odustane, vrijedilo je..