Zašto zastrašuješ ovaj napaćeni narod? Sukus je to poruke koju dobijem svaki put kad objavim novu kolumnu na temu pandemije, na društvenim mrežama objavim komentar ili pak samo brojku koja označava novu dramatičnu stepenicu u širenju koronoavirusa u Hrvata.
Naravno, među onima kojima to teško pada ima i onih koji ionako već žive u strahu, za sebe i svoje najmilije koji spadaju u ugrožene skupine, pa ih ni ne treba pretjerano podsjećati na opasnost koja vreba, no najagresivniji su oni koji vjeruju da su oni sami "neranjivi"– zato što nikakve stvarne opasnosti za njih osobno nema, a koronavirus je nešto što se, jel'te događa samo nekom drugome.
No, iz kojekakvih razloga, baš ti "neranjivi" uvijek se najviše osjete pogođeni novim crnim brojkama, bilo da se radi o projekcijama ili već potvrđenim statističkim podacima. "Neranjivi" se uvijek nađu najranjiviji objavom novog dnevnog "rekorda" smrti.
– Uloga novinara i medija je širenje optimizma, a ne defetizma i beznađa – komentirao mi je jedan od virtualnih prijatelja moju prijelomnu objavu da smo 5 dana prije kraja studenog već prešli ukupno 1500 umrlih od početka pandemije. Od toga 1000 samo u studenom! Svaka objava takvih crnih brojki u očima onih koji ovih dana traže samo sretne vijesti automatski biva označena kao petokoronaška(!) antihrvatska djelatnost. Ne, ne kažu oni (barem ne svi) da takvu vijest uopće ne treba objaviti, ali oni bi prvo objavili ono što je pozitivno. Recimo, koliko ljudi je tog dana ozdravilo i otpušteno svojim domovima. Jer, zašto bismo mi koji se bojimo kvarili komoditet onima koji se ne boje? Ako se bojimo, mi bismo se trebali samozatvoriti, umjesto ograničavati kretanje onima koji ni nemaju razloga da se boje.
Odgovorio sam mu kako bi u tom paralelnom medijskom svemiru vjerojatno izgledao Dnevnik na dan pada Vukovara: Dragi gledatelji, danas nisu pali Vinkovci ni Kutina, a u Rovinju je bio sunčan dan!
Nekima brojke jednostavno nisu dovoljno crne. Premalo je umrlih. A umire se i od drugih bolesti. Kao jutarnju usputnu ljutu s nogu, najdraže im je iz džepa trgnuti i kopipejstati tablicu koja navodno dokazuje da ove godine u odnosu na višegodišnji prosjek nema nikakvog povećanog broja smrti Hrvatića. No, ta tablica, odnosno ta tvrdnja, jedna je od najvećih zabluda.
Kao prvo, nitko nikad nije tvrdio da će doći do masovnog pomora, kako globalne populacije tako ni Hrvatića, a kamoli da će ljudi mrtvi padati po ulicama – svakako ne ako se provedu epidemiološke mjere. Dapače, još na proljeće pisao sam da će zbog odlučno provedenih mjera ukupni broj umrlih od svih uzroka biti i – manji od prosjeka.
Kad bi smanjeni broj mrtvih bio upotrebljiv argument, to bi značilo da koronavirus nije pošast koja ubija, već da zapravo spašava živote. Da nam ne treba ni cjepivo. Da bi nam i dogodine dobro došao jedan takav virus! Kineski ili neki drugi.
VIDEO Policija o najavljenom kažnjavanju građana koji krše epidemiološke mjere
Nažalost, ponajviše zbog tragično zakašnjelih mjera u drugom valu, za što su izravno odgovorni Vlada i njezin stožer, ta projekcija o smanjemom broju smrti na godišnjoj razini neće se ostvariti! Već u listopadu bilježimo osjetno povećanje viška smrti u odnosu na prosjek prethodnih pet godina, za oko 300 ljudi. Listopad 2020. odnio je 200-600 umrlih više nego bilo koji listopad u prethodnih pet godina. Budući da smo u studenom više nego udvostručili broj umrlih od korone, podatke za taj mjesec treba očekivati sa studenom zebnjom. Prosinac teško da će biti bolji pa predviđanje da ćemo do kraja godine dostići ukupno 3.000 umrlih, nažalost, nije gatanje iz graha, već samo realno stanje aktualnog trenda. Korona je odavna nadmašila gripu. Trenutno nam u dva-tri dana koronavirus odnese više ljudi nego gripa u cijeloj svojoj prosječnoj sezoni.
Naravno, ni te brojka mnoge neće impresionirati. Doista, to i dalje nisu pokazatelji koji bi dugoročno mogli podebljati hrvatske ionako crne demografske trendove. Dugoročno, samo kap u moru uobičajenog smrtonosnog godišnjeg otkosa koji je u Europi. No, druga velika zabluda - i zamka u koju se stalno upada - jest da se mjere uvode zbog velikog broja umrlih. Ne! Nema tu nikakve humanosti! One se uvode zbog - gospodarstva. Dakle, zbog novca. Svi nekako "znaju" da je lockdown lijek koji je opasniji od bolesti. Kemoterapija koju tijelo dugoročno ne može izdržati. Svi "znaju" koliko to košta. No, nitko još nije pokušao javno izračunati koliko bi stajalo da se nikakve drastičnije mjere koje ograničavaju gospodarstvo ne provode. Da se, kao što to veli Gordan Lauc, "pusti da pandemija slobodno ubije 0,1-0,2 posto stanovništva".
No, bi li neobuzdana pandemija i gospodarstvo doista mogli koegzistirati? Samo u mašti slijepih i neupućenih. Ili onih koji vjeruju da su i u ekonomskom smislu na sigurnom pa ih nije briga za ostale. Kinezi su se odlučili na najdrastičnije mjere upravo zato što znaju koliku cijenu je njihovo gospodarstvo platilo u prethodnim pandemijama. Oni su jednostavno izračunali da im je jeftinije danas potpuno zaključati provinciju s 20-ak milijuna ljudi nego da sutra moraju zaključavati nacionalno gospodarstvo. Scenarij u kojem pandemija ruši zdravstveni sustav, a da razarajući cunami ne ugrozi ekonomiju jednostavno – njednostavno e postoji. To je brzo shvatio i Radimir Čačić u Varaždinskoj županiji: ako hitro ne zaustavi širenje epidemije, već sutra će za pola tvrtki u Varaždinskoj županiji svejedno biti kasno - jer zbog kritičnog broja radnika izvan stroja u mnogima je već bilo postalo jedva moguće održati proizvodne procese.
Treća velika varka i zabluda je da je koronavirus zbog niske smrtnosti relativno bezopasan. Ako govorimo o pojedincu, onda je statistički to tako. No, kad je u pitanju pandemija, onda prije svega govorimo o ugrozi sustava, a ne pojedinca. Ovakav virus za zdravstveni i ekonomski sustav daleko je opasniji od ebole. Između ostalog i zato što izaziva manje straha potencijalnih žrtava. Naravno, strah može biti dragocjen poklon - kome ga je Bog dao. Nediskriminirajući virus opasan poput ebole protiv sebe jedinio bi sve snage društva i brzo bi ga se ogradilo. Koronavirus očito je mnogo inteligentniji – on intuitivno spoznaje onu latinsku "divide et impera". Vlada i stožer kockali su se hrvatskim životima i lukavi virus ih je zaskočio – "sazada".
Četvrta velika zabluda je da je se ozbiljnost bolesti mjeri po tome od čega se više umire. Presudan je priljev oboljelih u zdravstveni sustav. Bit je u tome da nijedan zdravstveni sustav u svijetu nije dimenzioniran kako bi se nosio s brzoširećom pandemijom, bez obzira koliko visoka ili niska bila njena stvarna smrtnost. Sva zdravstva u svijetu imaju tako male rezerve da su doslovce programirana na pucanje pod bilo kojim izazovom koji pogađa cijeli sustav, a ne samo pojedine njegove dijelove. M;ahanje brojem kreveta i respiratora je šarena laža. Da nabavimo još 1000 respiratora, to ne bi povećalo sigurnost. Jer, ako uz njih 24 sata ne stoji iskusna ekipa s anesteziologom, to postaju kreveti za pranje savjesti. Kreveti za umiranje.
Nije zapravo zabluda, već je velika i prijesna laž da "lockdown" ne pomaže. A pokvareno je zlorabiti iznimku Slovenije kako bi se to dokazalo. Podaci pak ne lažu: najveći pad broja zaraženih ostvarile su zemlje s najstrožim mjerama, mnoge su ga prepolovile ili smanjile za dvije trećine. One s blažim mjerama također su zabilježile pad ili barem stagnaciju. Sve zemlje koje su imale liberalne mjere u drugom valu doživjele su dramatičan rast. A Hrvatska je proporcionalno na samom vrhu. Nek smo u nečem prvi! Prema 14-dnevnom kumulativu novozaraženih na milijun stanovnika, prošli tjedan Hrvatska je preuzela prvo mjesto u EU. Preskačem Luksemburg, koji nema tih milijun stanovnika.
Unatoč tome, u odnosu na epidemiološke pokazatelje, Hrvatska je i danas dalje zemlja s najliberalnijim mjerama u EU. S time da su zbog naše nespodobnosti ili nevoljkosti da povećamo broj testiranih ove brojke zapravo znatno uljepšane.
Mjere koje imamo danas mogle su "polučiti rezultate" da su uvedene 1. studenog. Nažalost, ponovno su kontradiktorne i većini građana teško shvatljive. Ciljevi su u dalje nedefinirani, pa time u konačnici i nemjerljivi. Neodgovorno je to igranje sa životima, koje neće spasiti gospodarstvo.
Sad moramo biti pripravni i na drakonske mjere koje možda u suprotnom slučaju ne bi bile opravdane. Nažalost, vlastima je uvijek lakše rezati sjekirom nego skalpelom. Lakše je zatvoriti sve kafiće nego samo one koji se ne pridržavaju mjera. Zatvaranje kafića i niza uslužnih djelatnosti ne bi uopće bilo nužno, samo da smo prije toga odlučno proveli kampanju za zabranu svih okupljanja više od 5-6 ljudi.
Pri tome nije okupljanje ako u nekom velikom supermarketu kupuje 50 kupaca, ali jest okupljanje kad se njih deset okupi na nekoj večeri ili proslavi. Kupci u supermarketu uglavnom međusbno ne komuniciraju, ne grle se, ne pjevaju i ne trče. Uglavnom šute. A u šutnji je spas. Bit je, naravno, u ograničavanju izravne komunikacije, druženja, a ne pukog broja ljudi. Ove mjere tako su prije svega PR-ovske, samo još jedan paravan za nečinjenje.
Istovremeno, ograničena pomoć koju vlada malim poslodavcima kojima je zabranila rad jednostavno ne može biti dostatna. Ako nekome ne daš raditi, onda to jednostavno moraš platiti. Ugostitelji možda i prežive, no, gdje će konobar koji u studenom ostane bez posla? Sve zemlje koje su uvele stroge mjere napravile su to vrlo svjesno dovoljno rano kako bi pokušale spasiti barem dio blagdanske potrošnje, kako bi mogli na vrijeme popustiti mjere i kako svojim građanima ne bi ukrale Božić. Hrvatićima u ovom trenutku prijeti Božić pod još strožijim mjerama. Jedino dobro u svemu je što ćemo svjetlost Božića biti prisiljeni potražiti u sebi i svojim obiteljima, a ne u vanjskom blještećem površnom sjaju.
G.Hristicu, DA, plašite ovaj napaćeni narod, jer od ovakvih kolumna je puno veća šteta nego korist. Znam da morate zaraditi za placu, no ne pod svaku cijenu. “Ne živi covijek samo o kruhu”. I ne, ne osjeća se nitko prozvan brojkama umrlih, bolesnih i zarazenih. Ako ne razumijete koliko štete proizvodite konzultirajte se s psiholozima. Zašto je recimo mentalno zdravlje nebitno ili manje bitno od fizičkog? Sto će nam fizičko zdravlje ako je porast suicidalnih osoba, ili onih koji će “puknuti” od ovog terora. U kakve će se osobe formirati naši najmlađi članovi društva koji od Vas uče da treba izbjegavati druge ljude. Sve bi bilo OK da je ovo privremeno, no i Vi znate da nije pa i dalje pametujte.