Bernardićevo pozivanje na duh kolektivizma iz 45., Milanovićev vapaj da je otišao predaleko da bi se "ikada potpuno izvukao iz politike" te komedija u Saboru čiji je redatelj Gordan Maras, prava su slika predstavnika lijevog spektra u Hrvatskoj...
– U zadnje vrijeme SDP gubi i ono što ga je činilo prepoznatljivim, a to je antifašizam. No kako njegovi članovi nisu stali uz Milana Bandića zagrebačkoj Gradskoj skupštini da bi spriječili preimenovanje Trga maršala Tita u Zagrebu, može se zaključiti da su sada odustali i od antifašizma koji im je donosio podršku u biračkom tijelu s obzirom na to da su nasljednici SKH. SDP se pod hitno mora radikalizirati i učiniti veliki zaokret ulijevo ili ga neće biti – zaključio je prošli tjedan politički analitičar Žarko Puhovski.
U prvome dijelu Puhovski je u pravu. Zagrebački SDP politikom u Gradskoj skupštini barem je nakratko odustao od antifašizma kakvog smo imali od 45. u Hrvatskoj, a takva promjena politike jedini je pravi put k ozdravljenu te stranke. No tvrdnja da se "SDP mora radikalizirati i skrenuti jako ulijevo ili ga neće biti", potpuno je promašena. SDP bi se za ozbiljan povratak na političku scenu i približavanje za sada nedodirljivom Plenkovićevu HDZ-u trebao potpuno odreći jeftinog ljevičarenja, zloupotrebljavanja manjinskih i ljudskih sloboda te naopakog zalaganja za radnička prava. Ljevica, kojoj je na globalnoj razini najveći problem baštinjenje neuspješnog socijalističkog sustava, uzdrmana je na svim razinama zbog propale marksističke ideologije koja je davno izgubila korak s vremenom i ne zalaže se za ljudske i tržišne slobode koje danas pokreću društva.
A to sve, preslikano je i na Bernardićev SDP
Najnoviji igrokaz o osnivanju saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor, kojem bi na čelu bio jedan od najneuspješnijih Milanovićevih ministara Gordan Maras, još je jedna jeftina i neuspješna politika Bernardićeva SDP-a kojom bi se oporba suočavala s HDZ-ovom Vladom, dok bi se Maras igrao detektiva.
Takav SDP uopće ne treba spašavati, a pogotovo ne radikalizirati, nego potpuno reformirati i iz temelja mijenjati. To se može učiniti jedino potpunim redizajnom političke paradigme, kao i potpunim osvježenjem i rekonstrukcijom kadrovske politike. Stranku koja želi voditi državu ne mogu predstavljati ljudi kojima ideologija ne dopušta napredak i uporabu novih tehnologija, koji svrhu države vide jedino kao regulatora tržišta te se zalažu za zadiranje u privatno vlasništvo. Također, izgubljena je stranka koja gospodarski rast namjerava potaknuti još većim oporezivanjem i nametima te prevarom zvanom "socijalna pravednost".
Još je veći problem SDP-a što mladi kadrovi gaje istu takvu politiku, dive se istim diktatorskim vođama koji bi napredak postizali krvavim revolucijama te ne razumiju da nemaju jedinstveno pravo određivati što ljudska prava jesu, a što nisu, samo zato što su ljevičari. Na istoj valnoj duljini prekaljeni su nasljednici komunističke partije Zlatko Komadina, Ostojići, Vojko Obersnel, malo mlađi Bernardić i Maras, ali i bilo koji član mladeži indoktriniran kod posljednjeg sekretara komunističke partije na fakultetu Nevena Budaka i na lekcijama o marksizmu kod Nenada Zakošeka.
Takvoj politici nema mjesta u 21. stoljeću i takvi kadrovi mogu rejting stranke srozati na 15 posto u sljedeća dva mandata. SDP smjesta treba promijeniti političku paradigmu, pronaći ljude neopterećene prošlošću i po mogućnosti neopijene ideologijom koja služi za bogaćenje manjine i gaženje većine.
U tome im ne mogu pomoći ni analitičari koji im savjetuju da se radikaliziraju poput Radničke fronte, Nove ljevice i platforme "Zagreb je naš", čiji uzori uništavaju Venezuelu ili demoliraju Hamburg.
Krajnje je vrijeme da SDP sruši godinama zidanu zgradu izgrađenu na marksističkim temeljima, obučenu u fasadu floskula o Titovu antifašizmu i pod krovom uvijek jednog te istog bezličnog i nesposobnog velikog vođe, zvao se on Zoran Milanović ili Davor Bernardić
Hrvatska dovoljno lijeve misli ima u Plenkovićevoj Vladi, tako da zazivanje još radikalnijeg i "ljevijeg" SDP-a nema smisla. A politika koja preferira lijevu ekonomsku politiku, vraća verbalni delikt i ulazi u privatne tvrtke, a bez oporbe i kočnica, može od Hrvatske napraviti samo Venezuelu. Je li došlo vrijeme da napustimo socijalističku doktrinu i počnemo živjeti u koraku s vremenom?
Ima Boga! Za ovo sam se molio kada je Jovanović uvodio zlo.