Ostvarili smo sve strateške ciljeve, potvrdili da smo daleko najjača stranka u državi i dokazali da građani podržavaju model političke stabilnosti Vlade RH, rekao je glavni tajnik HDZ-a i predsjednik Hrvatskog sabora, vječiti Gordan Jandroković.
I u pravu je. HDZ je definitivno postao vladar političke scene u Hrvatskoj, a prvi krug lokalnih izbora samo je to potvrdio. 12 plus 1 županija koliko će vjerojatno osvojiti, ako Darko Koren (Mreža) pobijedi SDP-ovog Slavka Tucakovića u drugom krugu, potvrda su koliko je HDZ-ova stranačka mašinerija dobro koordinirana i homogena. Gotovo udvostručen broj gradonačelnika i načelnika općina odličan su rezultat na kojem će Andrej Plenković graditi poziciju u pregovorima oko stvaranja nove parlamentarne većine. No, također je činjenica, a za hrvatske građane i porezne obveznike mnogo važnija, da će takav rasplet lokalnih izbora onemogućiti bilo kakvu reformu javne uprave te restrukturiranje ili smanjivanje broja županija. HDZ je glavni kočničar svih inicijativa oko smanjivanja broja županija jer mu upravo ovakav sustav omogućava stabilnost biračkog tijela. Nije niti SDP ništa bolji, ali je HDZ ipak tvorac ovakve regionalne podjele države, ali i izbornog sustava na kojem će do daljnjega moći računati na glasove iz „svojih utvrda“.
Osim glasačke mašinerije, ovakav rezultat izbora HDZ-u je omogućila katastrofalna ljevica koja je pod Bernardićem doživjela potpuni raspad. No, tome nije kriv sam Bernardić, krenulo je to još za vrijeme Milanovićeve vladavine, koji je, između ostalog, 2016. godine raspustio splitski SDP. Danas je splitski SDP spao na 7 posto podrške njihovoj kandidatkinji Aidi Batarelo za gradonačelnicu. U ostatku države SDP je također doživio potop, tako da su na koncu osvojili samo 3 županije. Teški dani čekaju Davora Bernardića u stranci čija je pozicija od početka uzdrmana. A SDP će se vrlo brzo morati suočiti s činjenicom da je ideologija, a prije svega ekonomska politika koju zastupa hrvatska ljevica ostala daleko u nekom prošlom stoljeću. Također, tako loš SDP omogućio je radikalno lijevim platformama poput „Zagreb je naš!“ i RF da dobiju mogućnost donošenja odluka u lokalnim sredinama, a oni koji bi Zagreb ili Split htjeli ustrojiti poput Venezuele uz pražnjenje džepova poreznih obveznika nikako ne mogu donijeti ništa dobroga. Točnije, oni su u politiku i ušli nakon što su godinama na teret poreznih obveznika trovali javni prostor boreći se zamotani u celofan civilnih udruga za neke izmišljene ljudske i ine slobode, dok su zapravo samo pripremali svoje platforme za ulazak ozbiljniju političku arenu.
Na koncu, u toj cijeloj priči ostaje Most, koji je ponovno pokazao da je usprkos svim dječjim bolestima i dalje konstanta te se bez njega ni na lokalnoj razini ne može krojiti politika, iako Vrdoljak ponovno ima neku svoju računicu i uvjerava nas da je HNS najjača treća stranka u zemlji. Most će na mogućim prijevremenim parlamentarnim izborima ponovno iznenaditi većinu analitičara i igrati važnu ulogu u parlamentu. Teret uspostavljanja Plenkovićeve „stabilnosti“ Most nije izdržao na državnoj razini, a sad ćemo vidjeti hoće li najava trojca Hasanbegović – Esih – Glasnović oko osnivanja nove stranke uspjeti zaljuljati „političku stabilnost“ koju nam je Plenković donio iz isto tako „politički stabilne“ Europe...
Jedno je sigurno, stabilnost koju je Plenković donio u torbi iz Bruxellesa je za sada osigurana, ali koliko će ona donijeti građanima dovoljno pokazuje sve veći domino efekt koji je prouzročio „lex Agrokor“, a sve je izglednije da će političke elite vrlo brzo morati shvatiti koliko su državni intervencionizam i zadiranje države na slobodno tržište štetni. Sva zdrava ekonomska pamet tvrdi da „politička stabilnost“ nije ključ gospodarskog oporavka, niti je zaslužna za porast BDP-a i smanjenje javnog duga, već su to jak privatni sektor i samoinicijativa malog i srednjeg poduzetništva, no hrvatskim biračima to za sada očito nije važno...
Bravo Plenki