Kiša pada, znači vlada je lupeška, talijanska je uzrečica nastala 1861. (Italija se tek počela ujedinjavati, a parlament je bio u Torinu) koja se pretvorila u stalnu jadikovku. Tada, 1861., pripremao se prosvjed protiv vlade, no na dan kada se trebao održati padala je kiša i sve je odgođeno. Satirički list Il Pasquino objavio je karikaturu na kojoj su dvojica komentirala kako im je “ta lupeška vlada” spriječila prosvjede organiziravši kišni dan.
U javnosti se problemi Italije “utvrđuju” po trenutačnoj političkoj propagandi. Jednom je problem sigurnost, drugi put nezaposlenost, treći put porezi itd., a da se pri tome prosječni Talijan i ne informira o pravom stanju stvari. Tako posljednje ispitivanje javnog mnijenja pokazuje kako Talijani drže da u njihovoj zemlji ima 30% imigranata u odnosu na ukupan broj stanovništva (60 milijuna), a stranaca ima samo 7%, da je među strancima 20% muslimana, a ima ih samo 4%, da je osoba starijih od 65 godina čak 48%, a ima ih 21%, da nezaposlenih ima 49%, a ima 11% itd.
Žale se na visinu poreza i sporost birokracije u kojoj, smatraju, radi previše ljudi. Porezi i nameti jesu visoki, ali nisu najviši u Europi (prema podacima OECD-a, od 20 zemalja te skupine Italija je šesta s ukupno 47,8% poreza, a Belgija je s 55% poreznog pritiska prva), a kad je riječ o brojnosti birokracije, ona je, na primjer, u odnosu na broj stanovnika manja od one u Njemačkoj ili Francuskoj. U Italiji se ne plaća obnova osobne iskaznice i to se u pet minuta obavi u općini. Novi automobil već u trgovini dobijete s registarskim pločicama, spreman za vožnju, dakle ne morate stajati u redovima pred šalterima. Za zdravstvene nalaze se čeka, ovisno o čemu se radi, i oko mjesec dana, ali se za pregled može naručiti telefonski u regionalnoj zdravstvenoj ustanovi koja pronađe bolnicu u kojoj možete najprije stići na red.
Upravo su objavljeni razni statistički podaci, pa i o dugovječnosti Talijana. Danas Talijani žive u prosjeku 82 godine, a 1926. prosjek je bio 50 godina. Možda i to govori o standardu.
