Hrvatska je u slučaju smrti šestogodišnje afganistanske djevojčice Madine Hussiny prekršila niz odredbi Međunarodne konvencije o ljudskim pravima, uključujući i one o pravu na život i zabrani nečovječnog i ponižavajućeg postupanja – odluka je to Europskog suda za ljudska prava. Sud je, nadalje, zaključio i da je istraga o smrti djevojčice bila neučinkovita. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović poručio je kako neće podnijeti ostavku, što su jučer zatražile nevladine organizacije. Kazao je i kako stručnjaci tek iščitavaju tekst presude pa će naknadno odlučiti o daljnim potezima države te da “postoje i drugi pravni lijekovi”.
Smrt djevojčice ostat će, nesumnjivo, trajna mrlja na hrvatskoj policiji i našoj zemlji, što je bilo jasno i prije presude Europskog suda za ljudska prava, a sada je postalo još očitije. Prije točno četiri godine, iscrpljena je i promrzla majka sa šestero djece došla hrvatskim policajcima na oči, oni su ih otpratili natrag u Srbiju i nedugo potom malena je skončala pod kotačima vlaka – jeziva je to priča za koju će malo tko, kada je čuje na prvu, pa i na drugu ili treću, uopće razmišljati o tome jesu li tada policajci, kako to tvrdi MUP, uistinu postupali u skladu s propisima i zakonom. Jer, tragedija je to koja izaziva žive slike i ledi krv u žilama.
Milijuni migranata koji iz Afganistana, Sirije i drugih istočnih zemalja stižu u Europu, posebice intezivno od 2015., koriste se, nesumnjivo, u geopolitičke svrhe i obračune. S obzirom na stravične uvjete s kojima se susreću na dalekom putu iz svojih zemalja ka zapadu, kao i opasnostima jer krijumčari u njima vide priliku za zaradu, pravo je čudo što tragedija nema još i više.
A i jedna je, ističem, previše i nije se smjela dogoditi. Milijuni su to ljudskih sudbina, a svijet, pa tako ni Europska unija nemaju adekvatan i ujednačen stav i odgovor na migracijsku krizu kojoj se ne nazire kraj. I stravična je pomisao da je rješenje takve humanitarne katastrofe izostalo (možda) i zbog nedostatka političke volje, odnosno prepucavanja velikih sila. No, ako je tako, i to je već viđeno...
Teška je tu pozicija Hrvatske, male zemlje koja se baš u vrijeme intenzivnih izbjegličkih valova našla u situaciji da štiti ne samo svoju, već i granicu Europske unije. Ne ulazeći u konkretan slučaj nesretne Madine Hussiny i njezine obitelji, Hrvatska je većini migranata i izbjeglica samo jedna postaja na putu ka razvijenijoj i daleko im željenijoj Njemačkoj, ili skandinavskim zemljama.
“Ako imate svaki dan situaciju da 400 do 500 ljudi želi ući ilegalno u RH, a Hrvatska je ta koja ih prema zakonu mora spriječiti, naravno, sukladno postupanjima koja su u skladu sa zakonom, onda nije teško zamisliti da u takvim situacijama nije isključena mogućnost incidenata. Ljudi su spremni žrtvovati sve”, izjavio je jučer ministar Božinović.
Napomenuo je i da je posljednjih godina Hrvatska uhitila više od 4000 ljudi koji su sudjelovali u krijumčarenju ilegalnih migranata te da je policija pod velikim opterećenjem zbog pritiska ilegalnih migracija. Sve je to, nažalost, naša surova stvarnost, nije noćna mora iz koje ćemo se najednom probuditi – zato trebamo jasan nacionalni stav o postupanju s izbjeglicama, kako bismo prevenirali situacije u kojima ćemo sramotite pred EU i čitavim svijetom.
Svijet ne može imati odgovor na migracijsku krizu jer ne funkcionira kao cjelina. To se najbolje vidjelo na nedavnoj nemogućnosti dogovora efikasnog suprotstavljanja klimatskim promjenama.