Prof. dr. Anđelko Akrap pročelnik je Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i jedan od naših najuglednijih demografa. Razgovarali smo o demografskim posljedicama teritorijalnog preustroja te o izbjegličkoj i migrantskoj krizi.
Kako bi se smanjenje broja općina i gradova odrazilo na demografsko stanje zemlje?
Od 1945. do 1998. imali smo devet promjena upravno-teritorijalnog ustroja i ništa se nije promijenilo. Hrvatska nema strategiju dugoročnog gospodarskog razvoja u prostoru i to je ključni problem, a ne broj općina. Ukidanje općina kakvo se zagovara značilo bi demografsku pustoš i koncentraciju stanovništva u nekoliko gradova. Sve preustroje dosad su izvodili političari u kriznim vremenima kada je kriterij bio smanjiti troškove.
Prof. Koprić tvrdi da je 435 općina i gradova višak u Hrvatskoj i da bi se smanjenjem broja općina postigla veća učinkovitost?
Cijenim prof. Koprića kao stručnjaka za lokalnu samoupravu, ali moj je pogled demografski i razvojno prostorni. U okrupnjavanje općina išlo se od 1945. do 1965. i 1962. svelo ih se na 110, koliko ih je bilo do 1990. Te krupne općine razvijale su samo centar, a ne periferiju koja je ostala nerazvijena. Niz je primjera da su se općine počele razvijati kad su se osamostalile kao npr. Viškovo od Rijeke ili Dugopolje od Solina. Stara općina Sinj podijelila se na gradove Sinj, Trilj i Vrliku i općine Hrvace, Dicmo i Otok koje sad imaju industrijske zone i bore se za opstanak. Blato na Korčuli daje poticaje mladima da ostanu živjeti u toj općini.
Znači, ne slažete se da su optimalne općine one s 5000 stanovnika?
Ne. Radikalno smanjenje broja općina znači još više poremetiti prostorni razmještaj stanovništva. Vratili bismo se na stanje prije 1990., a pokazalo se da se te velike općine nisu razvijale niti bile učinkovite. Na ukidanje tolikog broja općina potrošila bi se ogromna energija, a promjena ustroja znači i ogromne troškove. Država mora stvoriti uvjete da se zemlja razvija u prostoru pa tek onda vidjeti koje će se općine izvući kad se decentralizira razvoj. Sve male općine ne mogu opstati i neke će nestati.
Zagovornici smanjenja broja općina pozivaju se na europske kriterije i na Dansku?
Danska ima ravnomjeran razmještaj stanovništva u prostoru, a mi nemamo. Ne možemo uzeti kriterije puno razvijenije zemlje. Danska i Njemačka u čitavom prostoru imaju male gradove. Hrvatska to nema i ne možemo se uspoređivati. Ima li Danska svoju Liku i kontinentalnu Dalmaciju? Nema. Od Metkovića do Karlovca nemate nijednog većeg grada. Trebamo strategiju razvoja malih gradova koji će razvijati prostor, a ne ga uništiti. Gradovi i općine trebaju biti nositelji razvoja koji će zadržavati stanovništvo. Treba forsirati rast malih gradova, a ne sankcionirati postojeće stanje i odreći se tog prostora i razvoja u njemu.
Kako gledate na ukidanje županija i uvođenje regija, koje Most zagovara? Postoji li opasnost da Istra bude naša Katalonija?
Nije politički oportuno da Istra bude samostalna regija. Kod županija se vodilo računa o političkim, ekonomskim faktorima i subregionalnim sukobima. Nemoguće je u isti regionalni ustroj staviti Zadar i Split i ne bi funkcionirali kao ni Split i Dubrovnik. Hrvatske šume i vode su centralizirane, njima ne upravljaju lokalne jedinice, a trebale bi. S regijama bismo se vratili u 19 stoljeće. Most nema strategiju za smanjenje lokalnih jedinica i ukidanje županija. Bolje raditi 15 godina strategiju promjene teritorijalnog ustroja da bude kako treba nego ovako. Preduvjet za racionalizaciju općina strategija je gospodarskog razvoja u prostoru i što ćemo gdje razvijati, a u koju će biti uklopljena demografska politika.
Kad je počela izbjeglička i migrantska kriza, mnogi su u njoj vidjeli priliku za demografsku obnovu Hrvatske, dok su stručnjaci zagovarali oprez. Danas više nitko ne govori o tome?
Ne, naravno. Iz Hrvatske se iseljava stanovništvo i prvo to moramo zaustaviti i o tome razgovarati. Imigracijska politika složen je problem, a troškovi integracije useljenika su ogromni uz to što nitko od izbjeglica i ne želi ostati u Hrvatskoj. Zar netko misli da će doći kontingent migranata pa ćemo napuniti Liku? Od čega će ti ljudi živjeti? Hrvatska nema iskustva s integracijom niti zna koliko ona košta jer se u nju doseljavalo stanovništvo iz BiH za koje nije bilo troškova integracije.
Kakvu bi Hrvatska trebala voditi imigracijsku politiku s obzirom na demografsko stanje?
Imigracijska politika treba biti blaga, a Hrvatska najprije treba voditi računa o troškovima integracije, koji su najmanji su za one koji su se iselili iz Hrvatske i za dijasporu. No o tome je postalo grijeh govoriti...
Mislite, maltene se to smatra nazadnim?
Da. Ne gledajući ksenofobično, moram reći da je neke ljude teže, neke lakše integrirati. Kako mi možemo govoriti o imigraciji kad ne možemo ni domaće ljude zaposliti. Hrvatska će trebati blagu imigracijsku politiku, koja teče godinama. To znači da ćemo trebati onoliko useljenika koliko gospodarstvo traži radne snage.
Neki vaši kolege izbjeglički i migrantski val nazivaju i specifičnom vrstom kolonizacije?
Kad dolazi velika masa izbjeglica i migranata na neki prostor, može se uvjetno rečeno raditi o kolonizaciji. Mi ne znamo dosta toga što velike sile kreiraju jer postojeće migracije nisu slučajne i nemoguće je da je ovo nekontroliran priljev izbjeglica, ali možemo samo nagađati što je u pozadini. Njemačka koja treba radnu snagu sa 80 milijuna stanovnika može apsorbirati veliki priljev ljudi. No bilo bi bolje da ljudi koji Njemačkoj trebaju za radnu snagu idu vlakovima, a ne da ih se preseljava na ovako nehuman način. Primjer Francuske i drugih zemalja govori da je proces integracije mukotrpan, a imigrantsko stanovništvo ima veću stopu nezaposlenosti i u Njemačkoj i u Švedskoj i Britaniji.
Kolonijalne sile doprinijele su eskalaciji sukoba, prodavale su oružje teroristima, a sada i siromašne zemlje s juga Europe trebaju participirati u troškovima izbjegličke krize...
Izbjeglička kriza posljedica je sukoba velikih sila i u interesu je velikih sila zbog kontrole bogatstava i nafte, a ispaštaju manje razvijene zemlje i destabilizira se cijeli prostor.
Hoće li migracije ostati budućnost Europe? Očekujete li da će doći do većeg migrantskog vala iz Afrike iz koje će migranti zbog siromaštva također tražiti bolji život u Europi?
Prema projekcijama do 2050. u razvijenim zemljama bit će oko milijarda stanovnika, a u nerazvijenim 8 milijardi ljudi. Daljnjom destabilizacijom afričkih zemalja i nerazvijenih slijede daljnje migracije. Ako razvijeni svijet ne počne razmišljati o budućnosti i razvoju tih zemalja u kojima su sada ogromni biološki potencijali, doći će do prelijevanja stanovništva i puno većih migracija od ovih sada i pritiska na Europu.
Jesu li se ljudi iz svih kultura jednako sposobni integrirati u Europi?
Nisu. Kao što je Europa duboko ukorijenjena u svojoj tradiciji i naslijeđu, tako su i narodi iz drugih kultura ukorijenjeni u svojoj tradiciji i vrijednostima i teško se integriraju. Zato su zapadne zemlje preferirale useljavanje manje razvijenih Slavena koji se brzo integriraju, ali i asimiliraju, no ta se baza iscrpila.
>>Akrap: Do 2050. starijih od 65 bit će u županiji 31 posto
>>Imamo puno malih ratova koji polako, ali sigurno prelaze u svjetski rat
Čovjek do sada nije promašio u analizama. I nisu problem općine nego broj uhljeba u njima i njihove plaće. Manji broj općina vjerovatno JE višak. Ako ne živite u nekom manjem mjestu, ne shvaćate problem. Plaća se svaki porez kao i u većem mjestu, a usluga je nikakva. Da se svi doselimo u ZG?