U vremenima kada je kulturna javnost podijeljena na tri tabora, jedan glasniji lijevi, drugi tiši desni i onaj većinski, tradicionalno šutljiv, pomalo su u sjenu pala kazališna gostovanja koja su izazvala golem interes publike. I dok brojni mainstream i obilato dotirani teatri muku muče s publikom, pa čak i velika nacionalna kazališta svoje dramske premijere sve češće izvode po alternativnim kazališnim i arhitektonskim prostorima svojih monumentalnih austrougarskih zgrada, dotle dvije predstave izazivaju velik interes publike iako su im premijere bile razmjerno davno. Tako su „Kauboji“ Saše Anočića i Teatra EXIT, čija je premijera bila u ožujku 2008. godine, u siječnju gostovali u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića i izazvala neviđenu pomamu za ulaznicama. Pometnja za ne baš jeftinim kartama bila je takva da se morala organizirati i dodatna, treća predstava da se ublaže negodovanja onih Dubrovčana koji nisu uspjeli kupiti kartu. I da je bila umetnuta još koja predstava, bez ikakvih problema bila bi rasprodana i ona. Uostalom, lani je u ožujku u kazalištu u Ilici izvedena četiristota izvedba „Kauboja“, predstave koja je završila i na filmu.
Druga omiljena predstava za koju se stalno traži i karta više jest „Unterstadt“ osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, predstava koju je, prema romanu Ivane Šojat, režirao Zlatko Sviben. Ta je predstava svoju osječku premijeru imala još u ljeto 2012. godine, i to na Osječkom ljetu. Poslije je preseljena u osječki HNK, a među ostalim, 2013. gostovala je i na Dubrovačkim ljetnim igrama kada je, prema odluci stručnog žirija, nagrađena i Orlandom za najbolji umjetnički doprinos pobijedivši tako produkcije samog dubrovačkog festivala.
Od premijere do zagrebačkog gostovanja „Unterstadta“ moralo je proći gotovo pune četiri godine. Iako je u programu zagrebačkog HNK već najavljen termin za „Unterstadt“ na početku ove kazališne sezone, tu je kultnu osječku predstavu potkraj siječnja dvije večeri ipak ugostilo Zagrebačko kazalište mladih.
Osječani su se tako morali zadovoljiti premalom scenom, što nije smetalo publici koja je dvije večeri punila veliku dvoranu ZeKaeMa, a mnogi su predstavu odgledali i sjedeći na podu. Predstavu nije propustio ni novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović pa se u razgovoru s intendantom osječkog HNK Božidarom Šnajderom mogao uvjeriti u to s koliko se problema (i podmetanja) Osječani susreću kada svoju uspješnicu žele izvesti izvan Osijeka. Prava tema hrvatske kulturne politike je zašto Zlatko Sviben od svog osječkog trijumfa 2012. nije češće prisutan u hrvatskim kazalištima? Zašto nije dobio ponudu da režira na Dubrovačkim ljetnim igrama ili na Splitskom ljetu, u zagrebačkom HNK ili u Ivanu pl. Zajcu u Rijeci? Zašto se Hrvatska toliko boji uspješnih režisera i umjetnika?
