Životna priča Marka Livaje
Igrao je bos na betonu, prvi intervju dao nam je za biljarskim stolom. Sa 16 godina sasuo je istinu o Dinamu i Hajduku
Imao je 16 godina kada smo prvi put razgovarali u njegovim Kaštelima, u zadimljenoj lokalu za biljarskim stolom. Samo Marko Livaja zna što je sve prošao tijekom deset godina inozemstva, kada mu se ovdje gubi svaki trag. Otišao je sam, kao 16-godišnjak, u Milano. Nije imao ni papire za igru. Dvaput smo ga posjetili tamo i svak put iznova šokirao bi hrabrošću da bude baš ono što jest. Ni Neo iz Matrixa, ni Baka Slišković novog doba. Da bi bio Baka, ostalom, mora tek zaigrati u Europi. Livaju se ni danas ne može uspoređivati ni s kim. Zbog onoga što on ima, obožavaju ga. ali i ne vole. Malo čega se drugi toliko boje, malo što ih toliko smeta i žulja, kao oni koji su hrabri pokazati što misle i biti ono što stvarno jesu. I baš to osjeća se i danas, dok mu pišu najstrašnije uvrede i dok njegov odlazak iz reprezentacije na površinu izvlači najgore crnilo s dna kace licemjernog društva u kojem je Marko Livaja – ostao dosljedan.