Dokumentom iz Ravenne Katolička i pravoslavne crkve najviše su dosad
učinile na putu ponovnoga ujedinjenja. Prvi je put na papiru zacrtana
vizija budućeg ujedinjenja, ali kad će se to dogoditi nitko ne
zna. Sa stopostotnom sigurnošću ne može se reći da će se sve
pravoslavne crkve ponovno sjediniti s Katoličkom, a još manje kad, osim
da to baš i neće biti tako brzo. Jer, kakva-takva vizija ispred sebe
ima još previše prepreka i oštrih zavoja.
Činjenica je da su pravoslavne crkve, teološki gledano, najbliže
Katoličkoj crkvi u odnosu, primjerice, na crkve proizašle iz
reformacije, jer dijele istu vjeru prvog tisućljeća, posebno dogme o
Isusu Kristu i Presvetom Trojstvu, imaju iste sakramente i istu
episkopalnu strukturu Crkve.
Budući da je jedan od glavnih kamena spoticanja ostao primat pape,
pokojni papa Ivan Pavao II. predložio je drugim crkvama da zajedno
potraže oblike u kojima "Petrovo služenje može ostvariti službu ljubavi
priznatu i od jednih i od drugih". Stoga je u Ravenni dogovoreno da sve
strane do 2009. istraže kakvu je ulogu imao rimski biskup u odnosu na
istočne crkve do raskola. Jer pravoslavni nikad nisu sporili da je papa
prvi među ostalim patrijarsima i da je Rim prvo crkveno sjedište, ali
kamen spoticanja su njegove ovlasti.
S druge strane, teološki dijalog postao je težak nakon političkih
promjena u srednjoj i istočnoj Europi 1989./90. godine. Sve su više,
naime, do izražaja došle mentalitetne i kulturne razlike, što često
stvara sumnje i nesporazume i ponekad otežava dijalog. Teško se
osloboditi i bolnih sjećanja na prošlost, kao što je uništenje
Carigrada 1204., ili arogantni trijumfalistički stavovi Latina i
nedostatak razumijevanja i priznavanja legitimnih razlika u sklopu
Crkve. Drugim riječima, Istok i Zapad imaju različitu povijest.
Na Zapadu je od 9. stoljeća trajao proces koji je konačno doveo do
diferencijacije između Crkve i države, dok se pravoslavne crkve i dalje
vode idejom simfonije, koja često vodi do identifikacije s određenom
nacijom ili kulturom, a ponekad i do nacionalizma. Pravoslavni je
svijet dolaskom demokracije bio zatečen novom situacijom, i crkvama je
potrebno vrijeme da nađu svoje mjesto te da definiraju svoj identitet.
Problem u mentalitetu najviše se odražava u Ruskoj pravoslavnoj crkvi,
koja svaki pokušaj Katoličke crkve za organiziranje redovite
hijerarhije u Rusiji proglašava prozelitizmom iako su ondje katolici
prisutni još od srednjeg vijeka. O Rusima će ponajviše i ovisiti
daljnji tempo približavanja jer je ipak riječ o Crkvi s najvećim brojem
kršćanskih vjernika. Carigrad ima povijesni primat, ali nema nikakav
utjecaj.
U POVODU
