Hrvatske će tvrtke uskoro dobiti priliku za snažniji nastup na tržištu Europske unije. Kako se približava datum početka pregovora, hrvatskom se gospodarstvu otvaraju nove prilike. Tako će hrvatske tvrtke već od sljedećeg mjeseca moći sudjelovati na natječajima za javne nabave u EU, najavljeno je prošloga tjedna u Upravi za koordinaciju programa pomoći i suradnje s EU pri Ministarstvu europskih integracija.
Mogućnost toga sudjelovanja predviđena je u članku 72. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), koji su Hrvatska i EU sklopile u listopadu 2001. i koji, nakon više od tri godine ratifikacije, na snagu stupa 1. veljače ove godine. U njemu stoji da će se hrvatskim poduzećima omogućiti pristup natječajima pod istim uvjetima kao i tvrtkama iz zemalja članica Unije. Problem je, međutim, u tome što baš i nema pretjeran broj hrvatskih tvrtki koje svojim konkurentskim sposobnostima mogu istinski nastupati na tržištima EU. Naime, konkurentnost hrvatskog gospodarstva u cjelini dotaknula je dno, a tek nekoliko hrvatskih tvrtki ima (i može ispuniti) globalne ambicije. Tome bi trebali pomoći i pretpristupni fondovi EU koji su nam od ove godine na raspolaganju. Hrvatska bi tako u iduće dvije godine iz njih mogla povući 245 milijuna eura. Iz programa ISPA, za okoliš i promet, namijenjeno nam je 25 milijuna eura u 2005. te 35 milijuna eura u 2006. godini, a iz programa SAPARD za podršku poljoprivredi i ruralni razvoj 25 milijuna eura u 2006. Iskustva zemalja kandidatkinja pokazuju kako se fondovi, uz dobro razrađene projekte, mogu kvalitetno iskoristiti. Tako su sredstva iz ovih programa koristile i nove članice EU, te Rumunjska i Bugarska. Te su zemlje od 1990. do 2003. iskoristile čak 18,78 milijardi eura pomoći, a pomoć se kretala od 388,6 milijuna eura, koliko je u tom razdoblju iskoristila Slovenija, ili 498 milijuna eura Estonija, čak 6 milijardi eura Poljska i 3,6 milijardi eura Rumunjska.
No, priča o Europskoj uniji ima i drugu stranu. Naime, početkom veljače počinje teći i trogodišnje prijelazno razdoblje nakon kojeg će tvrtke iz Europske unije steći pravo sudjelovanja na natječajima za javne nabave u Hrvatskoj. U članku 72. SSP-a kaže se da će se "trgovačkim društvima Zajednice koja nisu osnovana u Hrvatskoj omogućiti pristup natječajima za javne nabave u Hrvatskoj, u skladu sa Zakonom o javnim nabavama, pod uvjetima ne manje povoljnim od uvjeta koji se primjenjuju na hrvatska društva". Precizira se i kako će tvrtke iz Unije to pravo steći "najkasnije tri godine od stupanja na snagu SSP-a".
Nema sumnje da će hrvatsko tržište tada biti pod još snažnijim vanjskim pritiskom. A situacija već sada nije baš blistava. Već su godinama očigledne štete (i na domaću ponudu, razinu zaposlenosti, fiskalne prihode) od prepuštanja gotovo 75 posto domaćega tržišta uvoznoj robi i stranim trgovačkim lancima, iznad kojih stoje višestruke štete od precijenjene kune. Uz to, problem ususret pristupanju Europskoj uniji ostaje i, usprkos njegovu usporavanju, još uvijek enormni vanjski dug Enormnim vanjskim dugom Hrvatska je već dosegla zadani plafon, pa joj ostaje da najkasnije do sredine iduće godine rasproda i ostatak najkvalitetnijih komada u pojedinim sektorima, prije svega turizmu, poljoprivredi (PIK-ove), industriji (npr. TDR).
Za krpanje najvećih proračunskih rupa već će se ove godine vjerojatno prodati ostatak Ine. Za iduću godinu na rasporedu su vjerojatno dionice T-HT-a, dio HŽ-a i HEP-a, Hrvatska poštanska banka i Croatia banka te Croatia osiguranje. Ne treba zaboraviti ni brodogradilišta, kao ni brodske prijevoznike čije su dionice zadnjih mjeseci znatno porasle. Za dvije godine država bi se mogla "riješiti" privatizacijskog problema. Više, naime, nećemo imati što prodati, pa će se netko vjerojatno i pozabaviti strateškim problemima hrvatskog gospodarstva. Iz te perspektive, u EU vjerojatno i ne bismo trebali previše žuriti.
