SUB. 12. 12.
Priznanje od nekog novog AVNOJ-a
I u povodu verbalnog okršaja sa Sanaderom komentatori pišu kako je Mesić mogao završiti mandat “u velikom stilu”, ali, eto, više voli svađe. Neistina! I u predizbornim je kampanjama i na Pantovčaku deset godina bio isti. Budući da nije imao osobite ovlasti, živio je samo od riječi, a riječi mu nisu značile uglavnom – ništa. Gdje su golemi novci, te puste milijarde dolara koje su lopovi iznijeli iz zemlje, a on ih je obećao vratiti? Nigdje ni dolara! Ni kune! Gdje su presude lupežima koji su kao ratni profiteri i sudionici pretvorbe i privatizacije opljačkali Hrvatsku, a za njih je obećao zatvor? Nema presuda! Osim jedne, generalu Zagorcu, i to – bez ijednoga materijalnoga dokaza! Gdje su silne investicije koje je obećao tako što će zemlju “izvesti iz izolacije” i pohodima svijetu svuda joj otvoriti vrata? Gdje su ti hrvatski profiti? Nigdje! Ali ima obratnih, na desetke milijardi eura profita koje su strani vlasnici prodanih banaka i državnih tvrtki u vrijeme njegova mandata iznijeli iz Hrvatske, perušajući građane i gospodarstvo. S Pantovčaka nikad protiv njih nije rečena ni jedna jedina riječ! Mesić bi neko priznanje mogao dobiti samo kao antifašist na nekom novom zasjedanju AVNOJ-a ili ZAVNOH-a.

NED. 13. 12.
I Haaški sud obuzdavao premijerku 
u progonu hrvatskih generala
Već sada u svoju sramotnu bilancu Jadranka Kosor može upisati to da ju je u progonu hrvatskih generala i njihovih branitelja obuzdavao Haaški sud! Naredio je hrvatskim vlastima da obustave istrage oko tzv. topničkih dnevnika u kojima su pretraživani stanovi, odnošeni dokumenti i računala, salušavani časnici i odvjetnici... Ljevičari su u pravu. Da je SDP na vlasti, možda se zbog hipoteke iz prošlosti i straha od reakcije građanstva ne bi ponašao tako sluganski – sluganski više nego što se traži. Predsjednica Vlade nastavlja u stilu svoga prethodnika. Najnoviji teror nad ljudima u potrazi za izmišljenim “dokazima” o “zločinačkom pothvatu” nalik je na naredbu Ive Sanadera obavještajcima da uhode Crkvu i prisluškuju razgovore ne bi li se otkrilo kako franjevci, prema tvrdnji Carle del Ponte, skrivaju i štite Antu Gotovinu. Kao što se vidjelo da to nije istina, odavna se vidi da su tzv. topnički dnevnici izmišljotina Haaškoga tužiteljstva puštena u optjecaj sredinom prošle godine, pošto je dokazni postupak protiv hrvatskih generala doživio fijasko. No s tim fijaskom ne može se pomiriti pet zemalja iz EU – Belgija, Nizozemska, Danska, Finska i Velika Britanija, koja im je na čelu, a snažnu im potporu daju Hrvatska i Jadranka Kosor, uza suze radosnice svoje majke!

PON. 14. 12.
Umjesto da su Vinkovci i Šibenik bogati, postali su gradovi bijede
Približava se Božić, a svečanu ozračju biljeg su sinoć dale dvije televizije, RTL i HTV, u svojim glavnim informativnim emisijama. Prva je imala prilog o dvije tisuće (!!!) Vinkovčana ovisnih o Caritasu, a druga o siromašnim Šibenčanima, koji čine 10 posto hrvatskoga stanovništva na rubu gladi te se hrane u pučkim kuhinjama. Vjerojatno je stanje slično i u drugim gradovima, no donekle posebnim ta dva čine uspomene na negdašnje predodžbe o Vinkovcima kao simbolu bogate Slavonije i Šibeniku poznatom po turizmu i industriji. I dok Hrvatska sve dublje tone u siromaštvo, gospodarstvenici i vlast nastoje biti što dalje od toga potonuća. Oko 150 ljudi svaki dan ostaje bez posla, elite su donijele zakone koji ih vrlo slabo štite, jednako slabo kao i podmitljivi sindikati. I dok je najjači argument i Pantovčaka i Banskih dvora navodan skori ulazak Hrvatske u EU, sve smo manje slični Europi, a sve više mnogim zemljama Afrike, Južne Amerike ili Azije. Te zemlje karakteriziraju visoki inozemni dugovi, prevlast stranih interesa u gospodarstvu i financijama, slizanost vlasti sa stranim gazdama i sve veće siromaštvo. Koliko god je Europa budućnost bogate Hrvatske, budućnost su siromašne – afrikanizacija, Caritas i pučke kuhinje.

UTO. 15. 12.
Hrvate nezadovoljne demokracijom i EU možda treba anketirati s batinom
U nekoj zemlji iz ružne priče zavezalo ljude u lance i prisililo ih da u lancima žive. Poslije određena vremena provela se među tim ljudima anketa, pitani su kako žive, jesu li lancima zadovoljni i jesu li zadovoljni onima koji su ih vezali. Golema je većina iskazala nezadovoljstvo, što je začudilo medije koji su objavili rezultate ankete. Tom se okrutnom metaforom može oslikati najnovija anketa Europske komisije objavljena u Eurobarometru i medijske reakcije na izrazito negativno mišljenje Hrvata o demokraciji u zemlji, o budućnosti koja ih čeka i o Europskoj uniji. Dakle, demokracija? U Hrvatskoj demokracija postoji samo kad su izbori, uoči kojih se ljudima laže da će se štititi nacionalni interesi, povećati zaposlenost i poboljšati život... Poslije izbora radi se tome suprotno. Budućnost? Pa i sami je političari vide u crnim bojama. A EU? S tom smo Europom u nekim relacijama otkad smo se osamostalili, a iskustva su mahom nepovoljna – moćne zemlje Unije pokupovale su nam banke i velike državne tvrtke, iz Hrvatske iznose milijarde eura dobiti gospodarstvo i građane iscrpljujući enormnim kamatama i stalno nas ucjenjuju Haagom. Europskoj komisiji ne preostaje drugo: kad već stalno ima batinu za Hrvatsku, u njoj bi i ankete trebala provoditi s batinom.

SRI. 16. 12.
Umjetnička elita kroz staklo MSU-a gledala stražnjice političara
Biti na otvaranju Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu znači iskoristiti priliku koja se pruži jednom u sto godina. To je kao biti primljen u pape, u engleske kraljice ili u američkoj Bijeloj kući. Gotovo bih rekao – to je kao dobiti Nobelovu nagradu. Istina, ta se povlastica ne razlikuje bitno od posebne milosti u kojoj se u poglavice nalaze članovi divljih plemena, ili pripadnici čopora u dominantnog mužjaka. Još traju odjeci neviđena skandala s otvaranja MSU-a, vodstvo se Muzeja ispričava tisućama ljudi, uglavnom iz umjetničke i džetseterske elite, koji su s urednim pozivnicama sat i pol morali čekati da prvo svoju taštu potrebu za prednošću pred svima i nad svima ižive političari pa da tek onda oni uđu. Možemo mi sada ironizirati povrijeđenost kreme koja je čekala, ali je ipak za bijedu ove zemlje indikativniji postupak ravnateljice S. Pintarić i vodstva Muzeja. Pokazali su da je za njih svrha i bit umjetnosti u stražnjicama Jadranke Kosor, Vladimira Šeksa, Milana Bandića i drugih političkih maraka. Njih su kao divna stvorenja u ZOO-u kroza staklo gledali uskraćeni posjetitelji koji su po prirodi svojih nagnuća i profesija morali osjećati kako su im moćnici, koji se inače prema umjetnosti odnose ravnodušno ili s prezirom, oteli mjesto i prostor.

ČET. 17. 12.
Za krvožedne hrvatske medije Berlusconi je “dobio što je zaslužio”
Talijanski premijer Berlusconi u Hrvatskoj nema sreće. Kad god je u Italiji bio na vlasti, dopisnici hrvatskih medija i vanjskopolitički komentatori – uglavnom lijeve orijentacije – stvarali su o njemu najcrnju moguću sliku, pa se čovjek pitao kako su to Talijani toliko puta birali toga zlikovca i monstruma. Posljednjih dana neprijateljstvo ljevičara prema Berlusconiju – dakako, ne samo u Hrvatskoj – pretvorilo se u krvožednost, u likovanje, pošto ga je neki luđak maketom katedrale udario u lice i ozlijedio. Sve su hrvatske televizije a i neki drugi mediji vijest o tom incidentu – izborom izjava i na druge načine – popratili porukom: što je zaslužio, to je i dobio. Da se što slično dogodilo nekom lijevom državniku u svijetu, kako god bio loš vladar, sve bi se prašilo od osuda i upiranja prstom u zavjere. Ali kad je o desničaru Berlusconiju riječ, nasilje je poželjno i opravdano. Kao što se već stoljećima opravdavaju revolucionarna lijeva nasilja i u svijetu i u Hrvatskoj, u kojoj se i danas, i to počevši od samoga vrha države, ili opravdavaju ili relativiziraju partizanski i komunistički zločini s kraja Drugoga svjetskog rata i u dugim desetljećima diktatorske Jugoslavije. Je li istina da se zapravo svaka lijeva misao temelji na načelu – krv protivnika trag je našega opstanka!?

PET. 18. 12.
Djeca rađaju novu dobrotu unatoč zlima koja su premrežila svijet
Postao sam djed, rodila se unučica Sanja. Privatna činjenica kojoj i ne bi bilo mjesta u novinama da me ne potiče na razmišljanje koje se može podijeliti s drugima. U javnosti, u kavanskim razgovorima, posvuda u svakidašnjici gdje komuniciraju, ljudi su i urotnici protiv života. Kao i oni u svijetu koji tim životom gospodare. Ima li još išta što valja? Državna su vodstva korumpirana. Nepravda je na sve strane. Vode se najkrvaviji mogući ratovi kojima je motiv grabež. Prijete nam globalne katastrofe. U filmovima, televizijskim serijama i medijima više nema normalnoga života niti pozitivnih likova, osim u promidžbenim i glamuroznim emisijama. Bližnji je bližnjemu postao daleki egoist. Sve su svetinje srušene, a one koje su ostale služe kao izgovor za taštine, kao sredstvo obmane i zarade, kao zaštita za ljudske nastranosti ili kao razlog za terorizam. Ali te bedeme neljudskosti ruši svemirski nagon za produžetkom života, utvrde nemorala i opačina probijaju najnemoćniji, nevinašca u rodilištima, bića ničega svjesna, ali baš zato obožavana, obožavana iz vjere u čovjeka koji tek dolazi i kojeg ne možemo zamisliti u mreži zla što je premrežila svijet. Djeca se rađaju u nadi da će nam ona roditi novu dobrotu i nedužnost.

32

JAVLJAJU RUSI

Poginuo srpski plaćenik Živković? Četnik sjedio u prvim redovima na Putinovom govoru, regrutirao Srbe za 200 eura

NA MIROGOJU

FOTO Pijanist Emil Vukov ispraćen na posljednji počinak, počast mu odao i premijer Plenković

DIO HRVATSKE POVIJESTI

FOTO Motaj, motaj, dobar! Na livadu blizu Bjelovara istovarili MiG i helikopter Mi-24. Ali imaju dobar razlog

100% reciklabilna

Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?

Vrijeme je za promjene

Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena

Ovo je pravo koje vam telekomi od jučer ne smiju uskratiti