Gradonačelnik Milan Bandić i sindikati proteklih su dana plaćenim oglasom obogatili ne samo promidžbenu ponudu u medijima. Nekoć je Radimir Čačić uoči izbora trošio milijune kuna iz proračuna na svoju promidžbu pod motom “U Europu autocestom”. Znamo kako se proveo.
Ljetos je Vlada za spomenik u Srbu dala tri milijuna kuna pa za spomenik u Kninu dva i pol milijuna kuna. I to je ulaganje za izbore, umjesto da se, kad već u boljim vremenima spomenici nisu podignuti, u recesiji pametnije troši. Uzgred, poplavljeni u Metkoviću, nakon rogoborenja bogatoga Stipe Gabrića Jambe, dobili su tek milijun kuna. I Bandić je u posljednjoj kampanji novac Zagrepčana trošio na spomenike po Hrvatskoj i BiH gdje god je procijenio da bi mu to moglo donijeti glasove.
Za iduće izbore pod stavkom informiranje i odnosi s javnošću pripremio je 20 milijuna kuna. A navodno bi Zakon o fiskalnoj odgovornosti trebao ojačati odgovornost ministara, gradonačelnika, župana i načelnika za “zakonito, namjensko i svrhovito korištenje proračunskih sredstava”. Premijerka je najavila da više ništa neće biti kao prije. Živi bili pa vidjeli, ali već se naziru rupe u zakonu.
Dakle, Bandić je zakupio prostor u medijima kako bi s javnošću podijelio uvjerenje kako ima “golemu potporu građana Grada Zagreba” i optimizam da će njegov prijedlog proračuna “u drugom čitanju, uz dodatna poboljšanja, naročito u optimizaciji socijalne pravednosti, poduprijeti i većina gradskih zastupnika”. Kako je javnost već informirana o tom prijedlogu koji treba popraviti, i on svoje obraćanje počinje s “kao što znate...”.
Potom nas uvjerava da je njegova 10-godišnja rasipnička populistička politika beskrupuloznog dijeljenja šakom i kapom Zagreb učinila jednim od “najosjetljivijih socijalnih sustava u europskim razmjerima”. A svoj novi prijedlog socijalne papazjanije naziva racionalnom i pravednom socijalnom politikom. Bandić je morao platiti da se to objavi bez kritike jer je većina to okvalificirala uvredom za zdrav razum. Kako drugačije nazvati davanje i najbogatijoj hrvatskoj obitelji pomoći od 54.000 kuna za treće i svako sljedeće dijete. Uzgred, čime se samo potiču fiktivne prijave prebivališta trudnica u Zagrebu te bujanje socijalnih slučajeva na temeljima neodgovornog roditeljstva.
Nasuprot tomu, četveročlana obitelj s prihodima od samo 12.000 kuna mora za vrtić godišnje izdvajati 9600 kuna!? Po kojoj logici umirovljenik s prihodom do 5000 kuna ima besplatan prijevoz, dok đaci, studenti i nezaposleni samo ako prihodi njihove obitelji ne prelaze 1700 kuna po članu. I ne uzima se u obzir sva imovina (auti i nekretnine) pa opet profitiraju muljatori koji lažiranjem prihoda ionako varaju državu i grad.
Ali što je novac bačen na takvu neracionalnu socijalnu politiku i njezinu promidžbu naspram koristi koju bi, i to uskoro, mogao imati Bandić. Radnici će pak ocijeniti jesu li sindikalisti pametno potrošili na oglas u kojem bistre zbivanja oko referenduma, odnosno razobličavaju “podmetanja” poslodavaca i medija te “velike laži” o sindikalnom neuspjehu. Za utrošenim osobito neće žaliti simpatizeri HDZ-a.
Jer, morala ih je oduševiti dojmljiva pljuska od koje će se još dugo crvenjeti obraz “rušitelja poretka” Zorana Milanovića. I njemu su zahvalili što je stavio svoj potpis na peticiju za referendum, da bi potom poučili čitatelja kako i sadašnji SDP spada među moćnike koji “ne žele da vi na referendumu odlučujete”, dok za HDZ kažu da više nije takav. Zatim još ističu kako je velika laž da su sindikati popustili Vladi i pogodovali HDZ-u, te iako su se hrustili kako će rušiti Ustavni sud, sada pozivaju stranke na “razvijanje vjere u demokratske institucije i sindikate radi općeg dobra”. Nakon tako bistrih stavova logično je da su apelirali na medije i politiku “da građanima objašnjavaju, a ne da zamućuju društvena zbivanja”. Kako to čine sindikati, Bandić, Vlada...
Želim vjerovati da je izborom Josipovića počala nova stranica. Da je kraj s ovim Sanaderima, Kerumima, Bandićima, Jambama i sličnim lopovima.